ZELJKO JOKSIMOVIC - MOZDA JE TO LJUBAV

😜😘😋🤔

Jesen polako dolazi, čuješ korake, i ruže su uvele odavno, u sumrak i sunce crveno oboji nebo u mirise svježih narandzi, jedino moj svijet bez tebe jos uvijek počiva u mraku..
Zaklanjam rukom lice, svjetlost sto ga pokusava dotaći previše boli, spustam roletne i palim svijeće, otkrivam tijelo stidljivo dok misli pucketaju u zraku, kiša na oknu prozora ispisuje tvoje ime...znam doći ćes, jos jednom po zrno slasti koje ti nudim uvijek kada neka druga iza sebe ostavi gorak trag na ivici tvoga zadovoljstva...

Gotovo neprimjetni koraci tvojih vlaznih stopala prosuli se po parketu i u mraku se nazire osmjeh dok mi na usnama vrelim ostavljaš tragove svog vrelog daha..
Zagrli me dok ti se predajem, uzmi me u narucje čvrsto kao dijete, želim taj trenutak utisnuti u svaku poru tvoga tijela, želim da i ti osjetiš isto, zelim izvuci iz tebe ranjive osjećaje i probuditi usnule otkucaje srca...mozda i uspiješ, mozda i uspijem..nekad...ko zna..

Polazeš dlanove na moje grudi, poznajem svaki tvoj pokret u meni onoliko koliko ti poznaješ svaki moj uzdah za tvojim tijelom i šapat na uhu kad te rukom stegnem i necujno zamolim za još...

Ja neću..

Ja neću plakati sada
jer moje suze ti vidio ne bi..
Ja neću plakati sada
jer čemu žaliti za tobom..

Ja neću plakati danas
zbog tvojih plavih očiju
i ne uzvraćene ljubavi
i srusenih snova..

Ja neću plakati sada
jer moje suze
oživjele bi ljeto, i jednu  večer,


Ja neću plakati sada
iako gubim tebe
ja neću plakati sada
jer moje suze znacile bi ljubav..

Oktobarske uspomene..

Uz šaputanje kiše

slušam kako mi umire glas,

kako gubim sjećanje

da ljubav  postoji zbog nas..

Noćas dok kiša u mojoj kosi

plete svoje oktobarske uspomene

ja pričam beskraju o nama

i sluti da ćeš doći poput sjene..

Noćas dok se gubi postojanje 

ja pričam o nama ali nemam glasa

zar je to kraj!???!

Zar se nismo kajali ni jedan čas??