Na današnji dan sam upoznala svoju najveću ljubav..
Da sam znala da će toliko boljeti kroz sve ove godine pobjegla bi glavom bez obzira..
Ali nisam znala i hvala bogu na tome jel nikad ne bih saznala šta je ljubav i šta znači voljeti nekog više nego sebe..
Prošli smo puno toga, razdvajali su nas kontinenti, milje kilometara a rastavila nas je jedna laž..
Posljednju večer kod tebe neću nikad zaboravit, toliko strasti, želje, tolike potrebe za tobom..
Upijala sam svaki tvoj pogled, dodir, riječ, dala sam ti se cijela..kao da sam znala da je posljednji put..
Htjela sam ti dokazati da je sve moguće kada se želi a ja sam tada jedino željela tebe..
Priznajem, pogriješila sam samo u jednom..što nisam prekinula sve onog trena kad shvatila sam da sam izgubila te..
Ali moja je ljubav bila toliko jaka, toliko velika, toliko snažna da sam mislila da ima nade, šanse..da se vratimo..da sve bude kao nekad kao prije..na žalost prevarila sam se..
Želim ti zahvaliti za sve one predivne trenutke koje sam provela s tobom, što si mi pokazao šta je ljubav i da ona stvarno postoji..bez tebe ju nikada ne bih upoznala..kao ni bol koju sad osjećam kada je svemu došao kraj..
Ovaj blog će ostati vječno da me podsjeća na našu ljubav, na ljubav mojega života..
Kada prođu godine i kad dođem na ove stranice i tada ću zaplakati, zaplakati zbog ljubavi koja se samo jednom doživi..
Ovaj blog će ostati kao podsjetnik na moju jednu, jedinu i nikad ne prežaljenu ljubav..ljubav koju sam osjećala prema tebi..
