SVE TAKO BRZO PROLAZI..

NESTAJE U JEDNOM TRENU..

I PRETVARA SE U USPOMENU..

SVE JE TAKO ČUDNO..

NAŠE SLIKE POLAKO BLJEDE..

A OSTAJU SAMO SJEČANJA..

KOJA VIŠE NIŠTA NE VRIJEDE..

Kasno je za suze..

za početke nove..

željela sam tvoju ljubav

a dobila sam prazne snove..

Jednostavno pođi..

strpljenja nemam i

ne želim ti da praštam

nemam oproštaja..

ne trudi se više

odmora mi od tebe treba

kao sunca poslije kiše..

ČESTO PITAM SEBE..DAL"PONEKAD NEDOSTAJEM TI..

OSJETIŠ LI U TAMI PRITISAK NOĆI I POŽELIŠ LI DA..

DA SAM TU PORED TEBE..

ZNAM..OSJETIM DA ĆE ME VJETAR BESKONAĆNOSTI ODNIJETI

DO TVOGA ZAGRLJAJA I

OSTAVIT ME KRAJEM TEBE

DA GRIJEM TVOJE HLADNO SRCE..

DA TOPIM TUGU KOJA SE OBAVILA POPUT KAPUTA

OKO TVOJE DUŠE..A TI..OTJERATI ĆEŠ SUZE..

TE ME GRUBIM DODIROM UTOPIT U BESKRAJNOSTI JEDNOG PONORA

KAO ŠTO ČINIŠ I SADA..

SAMO NE OSJEĆAŠ TO..

Ne znam..

Ne znam..i možda neću nikad ni znati..

Dal"si me ikad imalo volio..

jesi li bar ikad pomislio na mene..

Ne..neću znati..

Ne znam dali si mi pričao laži..

ne znam jesi se samo pretvarao..

il si možda istinu govorio..

Ne vjerujem da ću saznati..

Možda ti je stisak moje ruke bio drag..

i možda ti je moj lik pred očima sad..

Ne znam dali si prijateljima pričao

o nama ili su ti možda bili draži pogledi njeni..

Nisam sigurna..da li si poželio da s tobom

ostanem ili da zauvijek nestanem..

ONA NEZNA..

ONA NIKAD NEĆE

SVE O TEBI

IZ TVOJIH OČIJU ZNATI..

ONA NIKAD NEĆE MOĆI KAO JA,

POTPUNO DA TE SHVATI..

ONA NE ZNA KOLIKO

U SVAKI NAŠ SUSRET

UNOSIŠ CIJELOG SEBE..

ONA NE ZNA KAO JA

STIHOVIMA DOPRIJETI DO TEBE..

Šaptat ću ti..

Šaptat ću ti dahom vjetra..preko svih daljina što nas dijele..dodirom moje kose u sanjanim zajedničkim noćima..mirisom prve kave što nas sretne budi jutrima..

Šaptati ću ti svakim uzdahom..svakim nježnim dodirom..opijena ljubavlju tvojom i njenim čudnim moćima..što čine me kraljicom, u tom svijetu stvorenim u našim očima..

Šaptati ću ti o tajnama moga srca koje samo za tebe kuca..šaptati ću ti o mojim strahovima..željama i nadama koje samo tebi vode..u naš svijet prepun ljubavi i slobode..

Jednog dana krenut ću na put satkan od naših šapata..da ga svladam..da pokucam iznenada na tvoga srca vrata..da pregazim daljine..da preletim visine što nas dijele..da s našeg puta uklonim sve otrovne strijele..

Šaptati ću ti tada usnama mjesto daha vjetrova..sve stihove svojih pjesama..pročitati ćeš tada u mojim očima..da samo si ti..moja ljubav jedina..

Zarobljena u procjepu između dva sna..

živim i dišem izvan granica vremena..

kose raspletene..duge..

podižem pogled prepun tuge..

tražim komadić našeg neba..

tamo je moj dom..

tamo je sve što mi treba..

tamo si ti..ljubavi..

čekaš me..i voliš..

sada i u vječnosti..

između stvarnosti i želja

utapam more tuge

u samo jednoj kapi veselja..

živim za taj dan

kad sklapat ću ti oči usnama..

gledati te dodirima..

u zagrljaju tvom zauvijek

rastati se s nemirima..