utorak, 25. siječnja 2011.

Postati ću prah..


Kao dva stranca što se prvi puta vide, stojimo jedno
kraj drugoga nijemi, nemamo si što reći, postala sam
stranac kojeg vidiš prvi i posljednji put a da toga
svjestan nisi! Kroz mene gledaš, ništa ne tražiš, ne
očekuješ, samo bi da se od mene makneš, jer se
nadaš da će ti biti bolje!

I ne osuđujem tvoju nadu u život u kojem nema
mene, ne osuđujem ništa, ljutim se, ne na tebe, na
sebe, ljutim se na sve drugo ali na tebe ne!
Mogu se samo okrenuti, poštivati tvoju želju i poći
dalje, ali poći nemam kuda, i prvi put mi je
svejedno što će biti sutra, hoće li sunce izaći ili
pasti kiša, jer ja sam odavno umrla, ni duša mi više
ne daje radost, plačem u sebi jer suza za van
nemam, lice mi je kameno, usne nijeme, oči su
izgubile odavno sjaj kojeg nikada vratiti neće!

I koga briga što je tako, koga briga za mene kada ni
mene nije? Vrijeme je nestalo u procjepu želja
svladanih nemoći, vrijeme je nestalo u vremenu,
pokušavam zamrznuti sve lijepo što lijepo je bilo,
tvoj lik da mi ostane kao melem na rane što mi ih
život dade, ali od toga nemam koristi kada tebe
nema! I ništa mi više nije važno, niti će biti, došla
sam do kraja puta, i to si priznajem, i nemam volje,
nemam ni snage ni za riječ više, pokret neki, sve je
umrlo u meni, uvenulo a da ni procvjetalo nije! 
Postati ću prah s kojim će se vjetar igrati, kojeg će
slučajni prolaznici gaziti kao što je i mene pregazilo
                                                  vrijeme i ti..

Teško mi je zaboravit tebe..

Teško mi je zaboravit' tebe,
jer svu ljubav i sreću ti dadoh,
plačem i plakat ću gorko
dok u oku još suza ima..

Da znaš kako ja zbog tebe patim,

kako teško ispaštam svoj grijeh,
oči su mi još pune od suza
što zbog tebe prolila sam ja..

Poći ćemo mi na razne strane,

oči tvoje tad će drugu srest',
dok ga ju budeš grlio žarko
srce će mi još za tobom mret'.

subota, 22. siječnja 2011.

Možda se jednog dana sretnemo, što ćemo si onda reći?
Hoćemo li krenuti istim putem ili ćemo ostati zapanjeni?
Hoćemo li pričati u isti glas ili će nam riječi zapeti u grlu?
Kad te pogledam u oči, šta ću tamo naći?
Hoće li pogled tvoj biti nježan ili će bježati u stranu?
Kad se sretnemo konačno, voljela bih znati sve..
i kad budem odlazila ponjeti ću dio tebe,
pohranit ću uspomene duboko u srcu
i njegovati i znati ću da si tu..
uz mene..
iako smo daleko..
Tonem u bezdan ništavila,
rastvaram se na atome
i sve što sam bila ja njegovim
odlaskom nestaje..
Djelić mog napuklog srca
raspršenog jesenjim vjetrom
kljucaju jata crnih ptica..
slade se krvavom gozbom..
Još mi jedino misli
bespućene, netaknute lutaju 
i ostatke ljubavi
u pepeo zaborava
pokapaju..

petak, 21. siječnja 2011.

Nemam ni malo emocija za pisanje,
u meni sve se srušilo..
već sam počela pisat post pa sam
ga obrisala...bez veze...nema smisla,
ne osjećam tuge...nema je...zašto,
nemam ni suza na licu...previše je
bilo isplakanih...zašto bi plakala,
sve sam ostavila..sve se u meni
srušilo kroz noć...snovi..nema ih,
snovi o ljubavi daleki..ne trebam
te snove...već par dana spavam i
ništa ne sanjam....za koga, zašto,
ne trebam ništa..a samo ja znam
zašto je to tako...šta me slomilo,
tužna sam.........ali nije me sram,
nit se više ne pitam zašto
je to tako moralo biti...desi se i
najjačim od mene što vole, znam
vratim se nazad u svoj svijet,
svijet svojih snova...tamo mi je
najbolje, jer tamo sam samo svoja
..

ŽIVOT JE PROČITANI ROMAN..
SAMO ŠTO SE U ROMANU UVIJEK
MOŽEŠ VRATITI NA PRETHODNE
STRANICE, A U ŽIVOTU
NIKAD NA PROŠLE DANE..

NAPISAT ĆU TI..

NAPISAT ĆU TI PRIČU U KOJOJ ĆU TI PRIZNATI  DA SAM IZGUBILA..
PRIČU O TVOM PONOSU, I O SVOJOJ LJUBAVI KOJU NE MOGU DA OBUZDAM..ONA JE JAČA OD ZABORAVA, JAČA OD MENE, JAČA OD LJUDI KOJI SU IZ MENE, ZBOG KOJIH IDEM DALJE..BEZ NAS..
NAPISAT ĆU TI RIJEČI KOJE DRŽIM U SEBI, RIJEČI KOJE TI NIKAD NEĆU REĆI..JEL SU ONE JEDINO OSTALE IZA NAS..
NAPISAT ĆU TI SVE ONO O ČEMU DJEVOJKA RAZMIŠLJA KADA IZGUBI KAO ŠTO SAM IZGUBILA JA KADA SI TI OKRENUO MI LEĐA ZBOG NJE..
STRAH I ŽELJU KADA TE MOJE OČI UGLEDAJU, KAD VIDE TKO SI I ŠTO SI..JER TI ĆEŠ UVIJEK OSTATI ISTI..TI SE NIKADA NEĆEŠ PROMIJENITI..
NAPISAT ĆU TI KOLIKO MI JE TREBALO DA TE ZABORAVIM, PREBOLIM NAS..TEBE I SVE ŠTO SMO NEKADA IMALI..
PISAT ĆU TI O BOLI KOJA JE U MENI..KOJU SI TI STVORIO..
NAPISAT ĆU TI LJUBE..KOLIKO TE VOLIM IAKO TI TO ZNAŠ..NAPISAT ĆU TI KOLIKO ĆE BITI POTREBNO DA TA LJUBAV NESTANE..DA SHVATIM DA IMA MNOGO BOLJIH NEGO ŠTO SI TI..
I NA KRAJU NAPISAT ĆU TI DA SI JEDNO VELIKO NITKO I NIŠTA, TVOJ ŽIVOT JE ILUZIJA A TI NISI VRIJEDAN MOJIH SUZA, NI JEDNE RIJEČI NITI DJEVOJKE KAO ŠTO SAM JA..
..IZGUBILA SAM..ONO ŠTO NIKADA NI NIJE BILO MOJE.. ALI NE PREDAJEM SE..MOJ IONAKO NIKADA NISI BIO..TOGA SAM SVJESNA..NEĆU TI DOZVOLIT DA MI UZMEŠ SVE, OVO MALO DOSTOJANSTVA..ŠTO MI JE OSTALO NAKON TEBE..
A TI..RAZMISLI KOGA SI IMAO I ŠTA SI IZGUBIO..
UPAMTI LJUBE..JEDNO DANA ĆEŠ PROPLAKATI ZBOG NAS..
PRIZNAJEM..
IZGUBILA SAM..

subota, 15. siječnja 2011.

Našu sreću kvarimo mi..

Noćas mi treba tvoja blizina i tvoja ljubav..
Zagrli me, molim te..onako kako samo ti to znaš..
Čvrsto me stegni..i ljubi u svome naručju..
Ti si jedini što možeš snagu da mi daš..

Trebam te kao zrak, kao vodu, kao sunce..
Tvoj nježan dodir što drhtaje tjela mi izaziva..
Miluj me ljube, tako mi prijaju tvoje ruke
i taj osjećaj u nama što ljubav se naziva..

Uznesi me u nebeske visine, daj mi sebe..
Podjelimo ovu vatru što tjela nam pali..
zagrli me čvrsto, nek drhtaj se pojača..

Volimo se onako, kao što tjela nam govore,
Da plovimo zajedno na krilima sreće..
ne dozvoli da na itko pokvari snove..
jer i onako pokvarit ćemo ih mi..

Usreći me ti..

Molim te..zagrli me nježno, a snažno..
U tvojim rukama samo mogu biti sigurna..
Nakon svih kalvarija koje sam prošla
znaš da se osjećam slomljena i umorna..
Tvoja snaga, zagrljaj, tople riječi,
vračaju mi samo pouzdanje i nadu u bolje..
Samo me zagrli, pokaži mi da me trebaš..
Usadi u mene vjeru, da za novi život imam volje..
Uz tebe je sve lakše, čak se i smijem ponovo,
ne mogu vjerovati da sam ona stara, od prije..
Uz tvoju pomoć, podršku i snagu ljubavi tvoje
i meni će ovo sunce jače, ljepše i bolje da grije..
Hvala ti što si kraj mene, što postojiš,
prošlosti zauvijek zatvaram vrata..
Moje vrijeme tek dolazi ali sam već sad sretna..
Vjerujem u tebe i našu ljubav, vrjedniju od suhog zlata..

četvrtak, 13. siječnja 2011.

Smrt..

Njegove ledene ruke
diraju bešćutnost mog pogleda,
kao stvorovi u paukovoj moći
zaplačemo se u mrežu života
i tonemo ...

Krakovi skršene svjetlosti
spuštaju se na nasa lica,
vrelina sumraka krade nam zelje,
crveni cvjetovi mirisima
guše nasu stvarnost
plešemo na vjetru,
ljuljamo se,
drhtimo na rubovima,
tek sjene smo u vašim ocima ...

Krade mi osmijehe
svojim otrovnim poljupcima,
zatvara oči
ne ponovljivim lažima
Naizgled sigurna u njegovom naručju,
gušim se
poput zmije obavija se oko mog bića
i ne odlazi ...

Želim da nestane,
ali moje usne i dalje
izgovaraju njegovo ime

Leptiri na crnom nebu???

Ne, šišmiši ...

Zapliću se u naše misli,
pozivaju na predaju
Zar vrijeme je??
Raspadnuti leševi,
duboko pod zemljom sad smo,
u carstvu crva,
u nemilosti mraka ...

Dosegnuvši konačni stupanj
ljudskog postojanja,
UBILI SU NAS LJUBE..
I NAŠU LJUBAV..

Samo..voli me..

Kad nas tisuće kilometara budu razdvajale,
kad najmanje misliš na mene
moje će oći gledati u daljinu i vidjeti samo tebe..

Nemoj me voljeti mnogo,
voli me malo
ali zauvijek

Često je teško pronaći riječi
jer onih pravih je tako malo, ali zar su
uopće potrebne riječi da shvatiš
da mi je do tebe stalo?

Ako postoji sjaj on je u tvojim očima,
ako postoji radost to je susret sa tobom
ako postoji tuga to je život bez tebe,
ako je itko voljen to si ti!

Č
uvaj me u malom kutku svog srca!
Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak
 života, a voli me tek toliko da znam da postojim!
Voli me i kad to ne zaslužujem,
tada mi je ljubav jako potrebna!

Čekam..

U daljini dok te čekam..
i pružam ti ruke..
vidim ti smiješiš mi se..
baš onako kako te pamtim..
onako lijep..
sa sjajem u očima.

I dok nas sunce obasjava..
i ne skriva našu sreću..
zatvaram oči..
s iščekivanjem..
što ću biti u tvom zagrljaju.

I onda odjednom..
otvorim oči..
i pogledam..
a preda mnom su samo..
moje ruke..
prazne ruke.

Željne tvoga dodira..
i malo tvoje ljubavi.
A tebe nema..
suza klizi niz lice.

Moleći se..
tražim samo jedan zagrljaj..
da moje ruke..
nisu samo prazne ruke..
bez tebe.

A ni sunca više nema..
sve sam bliže bolu..
i čekam..
čekam..

Očajna..

Dok se iza oblaka skriva mjesec..
i dok opet iznova mislim na tebe..
osjećam samoća me prati..

Vjerujem u sve ono što si..
rekao..
ali boli me..
ova mrka noć..
bez imalo svjetlosti..

Znam neću te ostaviti..
u ovim mračnim olujama..
života..

Hoće li ti to biti dovoljno?
bojim se..
da ćeš ponekad željeti više..
a ja ću biti daleko..

Iako moje srce pripada tebi..
ponekad se pitam..
hoću li preživjeti..
noć..

A bojim se..
da neću dovoljno reći..
ili učiniti..
a da će biti prekasno...

Pokušavam biti jaka..
iz dana u dan..
ali ponekad kad čujem..
tvoje teške riječi..
kako da idem..
dalje?

A opet..
svjesna svoje snage koju imam..
borim se do kraja..
dok god me ima..
jer vjerujem..
da će me to dovesti..
k mom cilju.

K tebi..

srijeda, 12. siječnja 2011.

..NEKA TE GRIJU TOPLA SJEĆANJA
DOK KORAČATI ĆU STRANIM ULICAMA..
VEĆ VISOKA MI PETA NA NOGAMA
KOFER ISPUNJEN DRAGIM USPOMENAMA,
TAXI UPRAVO TRUBI..
NE TUGUJ..LJUBE MOJA..
MOJ TRAG..NEĆE SE IZGUBITI..
VRATIT ĆU SE JEDNOG DANA..
KAD SKUPIŠ HRABROSTI..
I ISTINU POČNEŠ VIŠE CIJENITI
A MENE BAREM MALO VOLJETI..

ONA..KOJA VOLI KIŠU..

Kiša pada..
Pogledaj to predivno vrijeme kroz prozor..
Jel te podsjeća na mene..
E" takva je i moja duša..
DA..danas je apsolutno moj dan..
Oblaci su na mojoj strani,
sunce su sakrili i pustili samo za moju dušu kapi kiše..
DA..danas je moj dan..
ipak ja sam ona što voli kišu..
Jedna mala slatka misao upućena njemu..
Toj okrutnoj osobi
koja nikada shvatiti neće koliko ljubavi imam samo za njega..
još jedna misao..
za sva ona lijepa vremena koja smo imali..
jedna misao..da se sjetim svega što mi je uradio..
I da ga ponovo zamrzim istoga trena..
Ljube..kako se danas lijepo osjećam
Valjda ću i sutra tako..

Tugo moja..

Reci mi,gdje da odem tugo moja..
osim boli ne poznajem ništa drugo..
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlosti toliko tugujem i molim..
Reci mi tugo moja,
gdje su ona vremena stara,
kad sam bila sretna i za boli nisam znala..
Reci mi tugo moja,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo moja,
šapni mi ,gdje je on..
jel' još uvijek kao prije...
jel' se još uvijek onako slatko smije...
Reci mi tugo zašto još uvijek on ovako me boli,
kad je lagao da me uistinu voli..

Kradeš mi..

Poput kradljivca...
Šuljaš se hodnicima mog nestalog razuma
Poput starog vina, osjećam te
Opijaš me cjelovima...
Razlivaš se mojim venama.
Poput slikara šaraš
Po mom uzavrelom tijelu...
Željna sam tvoga dodira.
Poput zahuktalog mora
Pjeniš se na mojim liticama
I nestaješ u uvali mira...
Poput noći dodiruješ
Me pogledom zvijezda.
Poput sna obavijaš me
Rajskim mirisom tvojih pokreta...
Poklanjaš mi nova svitanja...
Ostavljaš mi trag tijela na usnama...

utorak, 11. siječnja 2011.

Vjerovala sam da smo jedno drugom suđeni, da ćemo zajedno završiti. Vjerovala sam da ćeš jednom i mene primijetiti. Ko bi rekao de će sve drugačije završiti. Voljela bih znati tvoj razlog, zbog kojeg si upropastio moj život, razlog zbog kojeg si me ostavio da se nadam, a znaš dobro kakva je nada, ona ubija polako ali bolno, no ipak si dopustio da patim. Toliko sam željela da me srce tvoje voli, toliko da sad to boli. Nedostaju mi vremena prije tebe, vremena kada sam vjerovala u sebe, znajući da mogu osvojiti bilo koga, da ! Tako je bilo do tog dana, dana kad si me pogledao I OKRENUO SE ! 
Hodam ulicom samoće, tražim izlaz iz nje, ali ga ne mogu pronaći, napustilo me povjerenje, volja pa čak i nada da ću pronaći svjetlo na kraju ove mračne ulice. Toliko žudim i želim da izađem, da opet ugledam svjetlost i ljepotu života, ali nekako odbijam sve prolaznik,e, možda zbog straha da me ne povrijede i odvedu u pogrešnu ulicu, ulicu u kojoj ne želim da budem, pokušavam shvatiti da ti nisi tu i da te ovdje neću sresti i znam da mi nećeš pomoći da izađem iz nje, jer ti si negdje drugdje, negdje gdje te ja ne mogu pronaći. Tako da bi možda ipak trebala pružiti ruku nekom od prolaznika jer možda zna put do izlaza, ili možda ćemo skupa doći do svijetla. Možda se jednom sretnemo u ovoj ulici, a možda smo se ipak davno mimoišli jer si ti bio u svom svijetu, a ja u svom, nikad to neću saznati..

subota, 1. siječnja 2011.


Neka vam novogodišnje jutro donese blagoslove mira, zdravlja,
ljubavi i sreće, i toplinom neka vam ispuni vaša srca..
SRETNA GODINA NOVA!!!

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>