Ne, mi više nismo zajedno. Ne čujemo se i ne viđamo. Vrijeme prolazi i
nadam se da će s vremenom i moja ljubav umrijeti. Ne, on nije bio onaj
pravi. Nažalost. I nije bio ni blizu savršenstva. Imao je mane i znao
je jako povrijediti me. Možda nije bio vrijedan mog žrtvovanja za naš
odnos. Lagao me je. Razočarao. I još mnogo toga. Ali nikad neću reći da
me nije i učinio sretnom,da sam poželjela drugog kad sam s njim. On me
znao rasplakat i nasmijat. Ponizit i osvojit. Naljutit toliko da ga
poželim otjerat do vraga, ali i zagrlit me tako da poželim da stane
vrijeme. Da zauvijek ostane samo moj, da mi da svoje prezime. On je
znao sve. Jednostavno je znao sa mnom. I zato nemojte pričat loše o
njemu i govoriti kako je bolje što je došao kraj. Nemojte ga spominjati
jer još drhtim kad mu čujem ime. On nije bio pravi, ali ja sam željela
da bude. Ne dirajte ranu koja boli i zapamtite: Ako nije bio vrijedan
moje ljubavi-neka nije,ali nemate pravo da kažete da je bio đubre i da
ću naći boljeg jer sam ga voljela i volim ga baš takvog kakav je!
Uvijek će on biti tu. Pored svih koji dođu i prođu, on će i dalje biti
tu. Iako to možda ne zaslužuje, iako možda nemaš baš nikakvog razloga
da ga pamtiš, i da ga voliš tako dugo i toliko puno, on je i dalje tu.
Kad te neka nova ljubav razočara, kad navečer legneš u krevet, i listaš
njegove stare poruke, gledaš njegove slike, i vraćaš film na to
vrijeme kad ste bili zajedno.. Nebitno, da li je to bila jedna noć,
jedna tjedan, jedan mjesec ili jedna godina, toliko te stvari veže za
njega. Toliko uspomena se vrati pri samom spomenu njegovog imena.
Pročitaš poruku i nasmiješ se, a onda u sljedećoj sekundi zaplačeš, jer
znaš da je to prošlo, i da se neće više nikad vratiti...
