Uz šaputanje kiše
slušam kako mi umire glas,
kako gubim sjećanje
da ljubav postoji zbog nas..
Noćas dok kiša u mojoj kosi
plete svoje oktobarske uspomene
ja pričam beskraju o nama
i sluti da ćeš doći poput sjene..
Noćas dok se gubi postojanje
ja pričam o nama ali nemam glasa
zar je to kraj!???!
Zar se nismo kajali ni jedan čas??
