petak, 25. ožujka 2011.

RECI..

JEDNOM AKO
PRESTANEŠ DA ME
VOLIŠ
POGLEDAJ ME
U OČI
I RECI
NE VOLIM TE
VIŠE
NEĆU TE
MOLITI
UZDIGNUTE GLAVE
ĆU OTIĆI
OKRENUT ĆU SE
SVOM PUTU
SAMO JEDNOM
BUDI HRABAR
IZDRŽI
POGLED MOJ
A ONDA
NE TRAŽI ME
NIKADA VISE
AKO SE TVOJA LJUBAV
VRATI
I U TVOM ŽIVOTU
POČNU DA PADAJU
SUMORNE KIŠE
SJETI SE
REKAO SI
NE VOLIM TE
VISE..

Sanjamo li isti san..

NOĆ JE
U MOJOJ SOBI
MRAK TOPI VRIJEME
MODRA SJENA
PADA MI NA OČI
NEMIR JE MOJA SUDBINA
OVO VRIJEME
USPORAVA SATE
LJUBIM TI
ZASPALE OČI
ČUVAM TVOJ SAN
HAJDE
PRIMAKNI SE BLIŽE
LJUBI ME
LJUBI POLAKO
DAJ ZAGRLI ME ČVRSTO
DOBRO JE
DOBRO TAKO
NOĆNI RADIO SVIRA NEŠTO LAGANO
TIHA GITARA OPET ME NOSI
TEBI U SAN
MOŽDA SANJAŠ NEŠTO POSEBNO
NEKI FILM U KOM SMO ZAJEDNO
HAJDE PRIMAKNI SE BLIŽE
LJUBI ME..LJUBE..
LJUBI ME POLAKO
DAJ ZAGRLI ME
ZAGRLI ME JAKO..
ONAKO KAKO SAMO 
TI TO ZNAŠ..

Budi tu..

Budi tu… i kada oblaci prekriju nebo, a na moje lice nadvije se sjeta. Budi tu… i kada mi ponestane snage za osmjeh. Budi tu… i kada ti kažem da odeš, jer to će biti u trenutku, kada je jedino što želim to da ostaneš, tu, pored mene.
Biti ću tu… kada u tvom pogledu pročitam zabrinutost, strepnju. Biti ću tu… kada svi drugi u tebi budu vidjeli potpunog stranca. Biti ću tu… kada izgubiš nadu u novo svitanje. Biti ću tu… pored tebe.
Jer ako ostaneš, moja bol neće biti bol, biti će to samo jedan od onih dana, kada ne može biti baš sve kako bi ja htjela. Jer ako ostaneš, probuditi ćeš u meni onu posljednju mrvicu vjere u novi dan. Jer ako ostaneš, nikada neću krenuti putem koji vodi u beznađe.
Samo dok si tu… ja sam, i jaka, i hrabra. Neslomljiva i ne dodirljiva. Samo dok si tu… mogu prkosno koračati ulicom, i znati da ne može baš nitko da mi naudi. Samo dok si tu… mogu biti baš sve ono što poželim. Samo dok si tu… baš svaka borba ima smisao. Samo dok si tu… i jedino dok si tu… ja sam sretna.
.

Kraj jedne ljubavi..

..odlazim...ali to ne znači da te neću uvijek nositi u svome srcu
...odlazim a iza mene ostati će samo crna mrlja žene koja je postojala nekada davno...
odlazim a ti nemoj biti tužan....svaki let ptica leti po posljednji put...možda zato sto postoji nada za ponovo...nada za nečim novim...
....i kada odem neću otići zauvijek...a to će ti govoriti vjetar koji će nježno milovati tvoje lice...u svakom sumu vjetra šaputati ću najnježnije rijeci....rijeci ljubavi koju smo živjeli nekada....i ne zaboravi da neko volio te je.....

ponedjeljak, 7. ožujka 2011.

Prestani biti sebičan..

Ti si božje čudo
Jedan korak do savršenstva
Uspio si ući u svemir čist
i ostati uvijek isti..

Ti gaziš sitne duše
kao što sam ja..
Što kupe ostatke tvoje ljubavi
Svi su pijani al' ti si trijezan
I tako prokleto toga svjestan..

Kad čovjek pije pijan je kratko
A tebe popit želio bi svatko
Crno se vino pije polako
Al' tebe ko pije pijan je stalno..

Ne sanjaš snove k'o drugi momci
Život je za tebe lud i proklet
Ne teče krv kroz tvoje vene
Al' ko te proba želio bi opet..

Nemaš ti petlje borit' se za ljubav
I bar na tren biti običan
Prestani biti ponosan na sebe
Prestani biti sebičan..

Ja idem dalje..bez tebe..


Postao si već moja navika...
dosada...ali i moj život
čekala sam one noći,,,
kad otvorimo dušu jedno drugom.

Mislila sam da si iskren prema meni
i vjerovala sam ti
svi su bili niko i ništa osim tebe
jer bio si jedini

Samo si ti znao osvojit moje srce
jer voljela sam te
željna tvojih dodira pustila sam
.....ovu dosadu da živi u nama

A bila sam tako naivna i vjerovala ti
ali više ne
ima neki glas...neki unutarnji glas
i sada sve znam
ali ja ne padam,ja se uzdižem
......i idem dalje....

Više..nije važno..

Ma nema veze što ruže ne cvatu
i što me više ne ljubiš ti
ma nema veze što nesretna ja sam
i što nikog neću voljeti...

Ma nije važno što spavam sa drugim
i što me drugi ljubi cjelu noć
i nije važno što volim te još uvjek
iako znam da više nećeš doć.

Ma nije važno što liju hladne kiše
prazna cesta gdje smo ti i ja
ma nema veze što sam opet sama
i što sam te jako voljela...

Ne poželi bolju..

Ne boj se kad ti kažem da te volim
jer tog trena ja se stapam u osjećaj
i nikad ne poželi bolju od mene
...jer nećeš je naći

Ja imam dušu kao more
i srce lutajućeg putnika
al putnika što svijetom traži
dio izgubljrne sreće svoje

Ne spuštaj pogled kad navire suza
jer tog trena ja sam tvoja bol
i nikad ne poželi bolju od mene
....jer nećeš je naći

Kad bi ljube samo znala..

Kad bi znala vratit godine
vratila bih te u život svoj
izgleda bilo nam je suđeno
da se jednog dana izgubimo...

Možda sam bila i puno mlada
pa te nisam zadržati znala
al,voljela sam te najviše na svijetu
uzgajala ljubav na našem cvijetu...

Kad bi znala kako te vratit
zvijezde bi zaplesale za nas
jer nikad neću saznati
gdje da nađem spas?

Pišem tužne pjesme o životu
o ljubavi,razdoru i tuzi
utjehu tražim al ne mogu
da uđem u život drugi.

Plačem i skrivam suze svoje
a srce mjesto mene zbori
dok diraš me u svilenoj sobi
tijelo moje od vatre gori...

Dugo već dugo zaborav tražim
i leptira dodir što ti ga stvori
al srce moje u grudima hladnim
od silne želje sve jače gori...

Ulaziš u moje vene
i ja drhtim od tvog oka
postaješ već dio mene
i dio mog života..

U svakoj misli si ti
iako ne želim to
u snu te zovem
digni me visoko..

Ti imaš osmjeh đavola
i lagano ulaziš u vene
priznajem da polako
postaješ dio mene..
Jednog dana kada umrem..
    zaplakat ćeš..
a ja..ja ću osjetiti bol..
    što nisam živjela još minut,dva..
da ti mogu obrisati suze..

Po koji put je kraj..


Za tebe prijatelju moj
pišem ove stihove
za naš početak i kraj
ugasiti ću posljednje vihore,,,

Tiho sam plakala u sebi
moja čežnja sve je jače rasla
ali dugo je vremena prošlo
ljubav u meni je ugasla...

ne vjerujem više u snove
koji opraštaju izgubljenima
ne vjerujem više u ljubav
koja priča priču o sretnima...

subota, 26. veljače 2011.

SAMO SAM TVOJA, NEKAD BILA..


TI ZNAŠ
DA UVIJEK
VOLJELA SAM TE JA
I BILA SAM SAMO
TVOJA MALENA..

MENI SVE SI
BIO TI
DALA SAM TI SVE
ZA BOL I SUZE..

TI SI MI DAO
SAMO PATNJU I BOL
A JA ŽELJELA SAM
SAMO DODIR TVOJ..

I PONEKA LIJEPA RIJEČ
MENI DOVOLJNA BI BILA
DA NISI SLOMIO MI KRILA..

ALI TI VARAO SI ME
I SLOMIO MI KRILA
A JA SAMO TVOJA
UVIJEK SAM BILA..

petak, 25. veljače 2011.

VARALICA..



BILA JE NOĆ
I BILI SMO SAMI
UZ ZVUK VJETRA
STAJALI SMO BLIZU
NISAM NI SLUTILA
DA SAM ZA TEBE
JOŠ SAMO JEDNA U NIZU

LJUBIO SI ME
ONAKO KAKO
SAMO TI TO ZNAŠ
I REKAO DA
NIKOME ME NE DAŠ

ALI ZAŠTO
ZAŠTO SI TO UČINIO
AKO SI ME NAVODNO VOLIO

ZAŠTO SI ME IZDAO
I LEĐA MI KRENUO
ZAŠTO SI ME PREVARIO
I SVE POREKAO

MOGAO SI BAR JEDNOM
ZA KRAJ ISKREN BITI
A NE ME UZALUD TJEŠITI
DA ISTINA NIJE TO

NAIVNO SAM
TI POVJEROVALA
DA VOLIŠ ME
I DA VARAO
ME NISI
ALI I OVOGA PUTA
IZDAO ME TI SI

SADA JE NAŽALOST KRAJ
NE MOJOM VOLJOM
JA TEBE DRAGI,
JOŠ UVIJEK VOLIM, ZNAJ

ALI OVO IZABRAO SI TI
KADA SVOJE POLJUPCE
OBEĆANE MENI NJOJ SI DAO
I OPET ME SLAGAO

ALI ZAŠTO
ZAŠTO NISI MOGAO
ISKREN BITI
I PRIZNATI
DA TVOJE USNE
PRIPADAJU NJOJ

DRAGI ZAŠTO
ZAŠTO SI MI TO UČINIO
I OPET ME PREVARIO

OČITO SAM JA BILA
SAMO NAIVNA MALA
KADA SAM TI SVOJE
SRCE ZAUVIJEK DALA

LJUBE ZNAJ,
JOŠ UVIJEK
VOLIM TE
IAKO SADA
ONA LJUBI TE

ALI PATIT ĆE I ONA
KAO I JA ZA TOBOM
JER VARALICA
OSTAJE VARALICA..


"Svi su me ranili, razočarali,

dušu lagali i srce varali, 

ubili su ljubav u meni, 

zaboravili su me svi,

ali ništa nije boljelo tako

kao kad si me zaboravio ti..”

Sanjam..



Sanjam da ti čujem glas
a sve je noćas protiv nas
sanjam pijesak, valove
na prste stanem ljubim te..

Sanjam gledaš mi u dlan
i kažeš ovdje pripadam
kroz smijeh te ljubim noćima
sa zvijezdama u ocima..

Al' probude me koraci
razdvoje nas ljudi zli
o zabranjena moja ljubavi..

Varao si me..

SAMO ZA TEBE LJUBE MOJA..

Bilo ti je svejedno,
Mislio si da truda nije vrijedno..
Mislio si da će  sve stvari tvoje
Prije ili poslije doći na svoje..
Mislio si da je lako
E dragi moj ne ide to tako..
 
REF:
Varao si mene,varao si sve
Ali više nećeš,nećeš ne
Ja nisam kao cure druge
Koje za tobom liju suze..
Varao si mene,varao si sve
Ali moje snove rušiti nećeš ne
Jer ja nisam kao cure druge
Ja nisam kao one što za tobom lude..
 
Kažeš da još uvijek samo mene voliš
Da se vratim na koljenima me moliš
Što ti misliš da ja ponos nemam
Dragi ja te više ne trebam
Rekao si  da ne možeš  bez mene
Rekao si da me trebaš kraj sebe
Što ti misliš tko sam ja
Da mi lažeš to već svatko zna..
 

četvrtak, 17. veljače 2011.

يمكنك الأسف يوم واحد لما نقوم أدلى لعيد الحب وعليك أن أعود ورأسه الى الأسفل الصلاة للرحمة.. ولكن تذكر، ثم اتبع الانتقام بلادي.. أعيش لهذا اليوم..

Vous pouvez seul regret jour pour ce que nous sommes faits pour la Saint Valentin et vous reviendrez la tête en bas à prier pour la miséricorde .. Mais rappelez-vous, puis suivra ma vengeance .. Je vis pour le jour ..


您可以了解我们一个供情人节,你会面对他的求饶下祈祷后脑勺天遗憾..但要记住,然后将按照我的报复..我生活的一天..


Puede un lamento día para lo que estamos hechos para el Día de San Valentín y que va a volver con la cabeza gacha orando por la misericordia .. Pero recuerda, a continuación, seguirá mi venganza .. yo vivo para el día ..


Yapabilirsiniz biz Sevgililer Günü için yapılan şeyi ve merhamet için dua aşağı başını geri geleceğim için bir gün pişman .. Ama sonra, hatırlıyorum benim intikam takip edecek .. Ben gün için yaşıyorum ..

Tudod egy napon sajnálattal, amit mi történt a Valentin-napot, és akkor jön vissza a fejét, imádkoznak kegyelemért .. De ne felejtsd el, majd követi a bosszú .. élek a nap ..

ponedjeljak, 14. veljače 2011.

Hvala ti..

Nikad te nisam ni voljela..

Bilo bi lijepo kada bi mogli ponekad razgovarati.
Bilo bi ljepše kada bi mogli zajedno sanjati,misliti,željeti..
Bilo bi najljepše kada bi te mogla barem dotaknuti,makar tebe nikada nema.
Pa i da si tu,dali bi te voljela?
Ne znam.
Ali reci,ako možeš,jesi li ikada ti mene volio??
Stari moj,godine prolaze
Mi i dalje ne idemo nikuda.
Mi ne postojimo
Mi nikada nismo postojali,
Zašto ne postojimo??
To je pitanje odavno trebalo biti odgovoreno.
Točno odgovoreno.
U svima sam te našla
Ma i da si tu ja bi imala njih.
Jer ti mi nikada nisi u životu bio i nikada nećeš ući u moj život.
To ti ja neću dopustiti.
Zašto?
Zato što te ne volim,nikada te nisam voljela..

Iako se ja nemam čemu veseliti..

nedjelja, 13. veljače 2011.

ANĐEO I ĐAVO..

Ja sam tvoj anđeo i tvoj đavo,
kraljica sa dva lica,
tvoj tihi ubica..
Tvoja najljepša mezimica,
tvoja najslađa varalica..
Ja sam tama i svjetlo,
ja te dižem na prestolje
ja te pod noge bacam,
ja plačem i plaćam,
ja grlim i vraćam..
Santa sam leda
koja umije da gori,
ja ne zaboravljam
a ipak te volim!

TI..gazio si po meni..

Godine su prolazile pored mene.
Jedna,dvije, vukle su se ravno mjernim hodom.
Ne osjetljiva na poglede i želje,
birala sam sebi put..
put ka tebi!
Zasljepljena istom željom,
pratila sam ti stope u prašini,
vidjela te u izmaglici,
čula sam ti glas.
Hodala sam po krvi
i izgubljenim željama.
plivala po moru suza,
prepoznala te u njihovim očima.
Zastala sam...
Iz srca je potekla krv,
sve želje su odletjele,
potekle su suze.
A onda sam osjetila..
TI..gazio si po meni!

Kriv si..

Krivim te za svako zašto i svako kuda
Za svaki tužan stih i suzu na obrazu.
Za kišne kapi na prozoru,
sumorne dane i maglovita jutra…kriv si.
Zar na cigareti kao svitac
i u ovoj mračnoj noći svijetli.
Dišem duboko, zadržavam dah,
osluškujem tišinu,pa prošapućem…kriv si.
Za korak napred i dva nazad.
Za bačenu godinu, potrošena osjećanja,
svaku laž, pa i svaku istinu,
svaku pjesmu koja mi svira u glavi,
stih koji me uspavljuje,
drhtaj tijela, težak uzdah,
dva puta pređeni most,
vjetar u kosi, zvijezdu u oku.
Branim se, optužujem te,
sudim ti…kriv si.. !

Sve je laž..

Sve je laž
i osmjeh i suze i lažne reci te.
I obećanje, uzalud potrošena riječ
I vjerovanje, pod noge bačeni snovi.

Sve je laž.
I poljubac utisnut u usne meke
i dodir koji na koži ostavlja trag
da peče i boli.
I zakletva da ćeš još jednom doći.

Neka je laž.
I povratak i obećanje
i suza u oku što sja
Neka je laž
i poljubac i dodir sto peče
Dođi još jednom da te zagrlim
neka zauvijek onda bude kraj..

..

Svaki djelić srca moga,
nemirnim glasom ime ti doziva
kroz beskrajne godine,
tvoje i moje.

Šapatom duše svoje
još jednom u dušu tvoju
spuštam stih o ljubavi,
beskrajnoj i našoj.

I neka sve rijeke promjene tokove.
Neka vjetrovi puhaju u nazad.
Neka bude plavo…
I neka bude tiho.

Da posljednji put čujem rajsku pticu,
u vrtu ljubavne sreće
skrivenom od mene..

Samo ti znaš koliko sam voljela kišu..



Kap kiše u ovoj noći
neka sa tvojih prozora
isperu svu tugu..
Obriši dlanom lice
i suze predaj zaboravu..
Jer ne pati se suzama 
i tužnim pjesmama,
već srcem 
i iskrenim osjećanjima
koja u dusi zavijaju
poput vjetra kroz prazne hodnike..
hodnike zaborava..
Učini će ti se noćas
da muziku vjetra čuješ
u krošnji ogoljele lipe 
u tvom dvorištu..
Osluhni bolje,
to samo vjetar u svojim skutima
nosi jecaj duše moje..
Kap kiše u ovoj noći
neka sa tvojih prozora 
spere tugu..
A sa mojih obraza,suze..
I neka je ovo,
posljednje zbogom tebi..
moja ljube..

Zbogom ljubavi moja..

Zbogom ljubavi moja, udišem te noćas punim plućima, posljednji put. Udišem te do same dubine duše. Do srca i skrivenih misli..
Kriva sam.. dok šetam ulicama zaspalog grada, kao izgubljeni stranac u noći. Tražim te..bježim i tražim te u isti mah...znam kriva sam..
Ako me nikada nisi volio, uzaludna je i ova šetnja pustim ulicama i ova suza u uglu oka i patnja i bol..sve je uzalud.. ako me nisi volio.. Ako si otišao jer si me volio, ako si rat bez bitke predao ako si suzu kao i ja iz oka pustio, najgoru si odluku donio..
Noćas te udišem  posljednji put.. Punim plućima do srca svoga.. Udišem i puštam u unepovrat.
Zbogom...ljubavi moja jedina, zbogom..

utorak, 25. siječnja 2011.

Postati ću prah..


Kao dva stranca što se prvi puta vide, stojimo jedno
kraj drugoga nijemi, nemamo si što reći, postala sam
stranac kojeg vidiš prvi i posljednji put a da toga
svjestan nisi! Kroz mene gledaš, ništa ne tražiš, ne
očekuješ, samo bi da se od mene makneš, jer se
nadaš da će ti biti bolje!

I ne osuđujem tvoju nadu u život u kojem nema
mene, ne osuđujem ništa, ljutim se, ne na tebe, na
sebe, ljutim se na sve drugo ali na tebe ne!
Mogu se samo okrenuti, poštivati tvoju želju i poći
dalje, ali poći nemam kuda, i prvi put mi je
svejedno što će biti sutra, hoće li sunce izaći ili
pasti kiša, jer ja sam odavno umrla, ni duša mi više
ne daje radost, plačem u sebi jer suza za van
nemam, lice mi je kameno, usne nijeme, oči su
izgubile odavno sjaj kojeg nikada vratiti neće!

I koga briga što je tako, koga briga za mene kada ni
mene nije? Vrijeme je nestalo u procjepu želja
svladanih nemoći, vrijeme je nestalo u vremenu,
pokušavam zamrznuti sve lijepo što lijepo je bilo,
tvoj lik da mi ostane kao melem na rane što mi ih
život dade, ali od toga nemam koristi kada tebe
nema! I ništa mi više nije važno, niti će biti, došla
sam do kraja puta, i to si priznajem, i nemam volje,
nemam ni snage ni za riječ više, pokret neki, sve je
umrlo u meni, uvenulo a da ni procvjetalo nije! 
Postati ću prah s kojim će se vjetar igrati, kojeg će
slučajni prolaznici gaziti kao što je i mene pregazilo
                                                  vrijeme i ti..

Teško mi je zaboravit tebe..

Teško mi je zaboravit' tebe,
jer svu ljubav i sreću ti dadoh,
plačem i plakat ću gorko
dok u oku još suza ima..

Da znaš kako ja zbog tebe patim,

kako teško ispaštam svoj grijeh,
oči su mi još pune od suza
što zbog tebe prolila sam ja..

Poći ćemo mi na razne strane,

oči tvoje tad će drugu srest',
dok ga ju budeš grlio žarko
srce će mi još za tobom mret'.

subota, 22. siječnja 2011.

Možda se jednog dana sretnemo, što ćemo si onda reći?
Hoćemo li krenuti istim putem ili ćemo ostati zapanjeni?
Hoćemo li pričati u isti glas ili će nam riječi zapeti u grlu?
Kad te pogledam u oči, šta ću tamo naći?
Hoće li pogled tvoj biti nježan ili će bježati u stranu?
Kad se sretnemo konačno, voljela bih znati sve..
i kad budem odlazila ponjeti ću dio tebe,
pohranit ću uspomene duboko u srcu
i njegovati i znati ću da si tu..
uz mene..
iako smo daleko..
Tonem u bezdan ništavila,
rastvaram se na atome
i sve što sam bila ja njegovim
odlaskom nestaje..
Djelić mog napuklog srca
raspršenog jesenjim vjetrom
kljucaju jata crnih ptica..
slade se krvavom gozbom..
Još mi jedino misli
bespućene, netaknute lutaju 
i ostatke ljubavi
u pepeo zaborava
pokapaju..

petak, 21. siječnja 2011.

Nemam ni malo emocija za pisanje,
u meni sve se srušilo..
već sam počela pisat post pa sam
ga obrisala...bez veze...nema smisla,
ne osjećam tuge...nema je...zašto,
nemam ni suza na licu...previše je
bilo isplakanih...zašto bi plakala,
sve sam ostavila..sve se u meni
srušilo kroz noć...snovi..nema ih,
snovi o ljubavi daleki..ne trebam
te snove...već par dana spavam i
ništa ne sanjam....za koga, zašto,
ne trebam ništa..a samo ja znam
zašto je to tako...šta me slomilo,
tužna sam.........ali nije me sram,
nit se više ne pitam zašto
je to tako moralo biti...desi se i
najjačim od mene što vole, znam
vratim se nazad u svoj svijet,
svijet svojih snova...tamo mi je
najbolje, jer tamo sam samo svoja
..

ŽIVOT JE PROČITANI ROMAN..
SAMO ŠTO SE U ROMANU UVIJEK
MOŽEŠ VRATITI NA PRETHODNE
STRANICE, A U ŽIVOTU
NIKAD NA PROŠLE DANE..

NAPISAT ĆU TI..

NAPISAT ĆU TI PRIČU U KOJOJ ĆU TI PRIZNATI  DA SAM IZGUBILA..
PRIČU O TVOM PONOSU, I O SVOJOJ LJUBAVI KOJU NE MOGU DA OBUZDAM..ONA JE JAČA OD ZABORAVA, JAČA OD MENE, JAČA OD LJUDI KOJI SU IZ MENE, ZBOG KOJIH IDEM DALJE..BEZ NAS..
NAPISAT ĆU TI RIJEČI KOJE DRŽIM U SEBI, RIJEČI KOJE TI NIKAD NEĆU REĆI..JEL SU ONE JEDINO OSTALE IZA NAS..
NAPISAT ĆU TI SVE ONO O ČEMU DJEVOJKA RAZMIŠLJA KADA IZGUBI KAO ŠTO SAM IZGUBILA JA KADA SI TI OKRENUO MI LEĐA ZBOG NJE..
STRAH I ŽELJU KADA TE MOJE OČI UGLEDAJU, KAD VIDE TKO SI I ŠTO SI..JER TI ĆEŠ UVIJEK OSTATI ISTI..TI SE NIKADA NEĆEŠ PROMIJENITI..
NAPISAT ĆU TI KOLIKO MI JE TREBALO DA TE ZABORAVIM, PREBOLIM NAS..TEBE I SVE ŠTO SMO NEKADA IMALI..
PISAT ĆU TI O BOLI KOJA JE U MENI..KOJU SI TI STVORIO..
NAPISAT ĆU TI LJUBE..KOLIKO TE VOLIM IAKO TI TO ZNAŠ..NAPISAT ĆU TI KOLIKO ĆE BITI POTREBNO DA TA LJUBAV NESTANE..DA SHVATIM DA IMA MNOGO BOLJIH NEGO ŠTO SI TI..
I NA KRAJU NAPISAT ĆU TI DA SI JEDNO VELIKO NITKO I NIŠTA, TVOJ ŽIVOT JE ILUZIJA A TI NISI VRIJEDAN MOJIH SUZA, NI JEDNE RIJEČI NITI DJEVOJKE KAO ŠTO SAM JA..
..IZGUBILA SAM..ONO ŠTO NIKADA NI NIJE BILO MOJE.. ALI NE PREDAJEM SE..MOJ IONAKO NIKADA NISI BIO..TOGA SAM SVJESNA..NEĆU TI DOZVOLIT DA MI UZMEŠ SVE, OVO MALO DOSTOJANSTVA..ŠTO MI JE OSTALO NAKON TEBE..
A TI..RAZMISLI KOGA SI IMAO I ŠTA SI IZGUBIO..
UPAMTI LJUBE..JEDNO DANA ĆEŠ PROPLAKATI ZBOG NAS..
PRIZNAJEM..
IZGUBILA SAM..

subota, 15. siječnja 2011.

Našu sreću kvarimo mi..

Noćas mi treba tvoja blizina i tvoja ljubav..
Zagrli me, molim te..onako kako samo ti to znaš..
Čvrsto me stegni..i ljubi u svome naručju..
Ti si jedini što možeš snagu da mi daš..

Trebam te kao zrak, kao vodu, kao sunce..
Tvoj nježan dodir što drhtaje tjela mi izaziva..
Miluj me ljube, tako mi prijaju tvoje ruke
i taj osjećaj u nama što ljubav se naziva..

Uznesi me u nebeske visine, daj mi sebe..
Podjelimo ovu vatru što tjela nam pali..
zagrli me čvrsto, nek drhtaj se pojača..

Volimo se onako, kao što tjela nam govore,
Da plovimo zajedno na krilima sreće..
ne dozvoli da na itko pokvari snove..
jer i onako pokvarit ćemo ih mi..

Usreći me ti..

Molim te..zagrli me nježno, a snažno..
U tvojim rukama samo mogu biti sigurna..
Nakon svih kalvarija koje sam prošla
znaš da se osjećam slomljena i umorna..
Tvoja snaga, zagrljaj, tople riječi,
vračaju mi samo pouzdanje i nadu u bolje..
Samo me zagrli, pokaži mi da me trebaš..
Usadi u mene vjeru, da za novi život imam volje..
Uz tebe je sve lakše, čak se i smijem ponovo,
ne mogu vjerovati da sam ona stara, od prije..
Uz tvoju pomoć, podršku i snagu ljubavi tvoje
i meni će ovo sunce jače, ljepše i bolje da grije..
Hvala ti što si kraj mene, što postojiš,
prošlosti zauvijek zatvaram vrata..
Moje vrijeme tek dolazi ali sam već sad sretna..
Vjerujem u tebe i našu ljubav, vrjedniju od suhog zlata..

četvrtak, 13. siječnja 2011.

Smrt..

Njegove ledene ruke
diraju bešćutnost mog pogleda,
kao stvorovi u paukovoj moći
zaplačemo se u mrežu života
i tonemo ...

Krakovi skršene svjetlosti
spuštaju se na nasa lica,
vrelina sumraka krade nam zelje,
crveni cvjetovi mirisima
guše nasu stvarnost
plešemo na vjetru,
ljuljamo se,
drhtimo na rubovima,
tek sjene smo u vašim ocima ...

Krade mi osmijehe
svojim otrovnim poljupcima,
zatvara oči
ne ponovljivim lažima
Naizgled sigurna u njegovom naručju,
gušim se
poput zmije obavija se oko mog bića
i ne odlazi ...

Želim da nestane,
ali moje usne i dalje
izgovaraju njegovo ime

Leptiri na crnom nebu???

Ne, šišmiši ...

Zapliću se u naše misli,
pozivaju na predaju
Zar vrijeme je??
Raspadnuti leševi,
duboko pod zemljom sad smo,
u carstvu crva,
u nemilosti mraka ...

Dosegnuvši konačni stupanj
ljudskog postojanja,
UBILI SU NAS LJUBE..
I NAŠU LJUBAV..

Samo..voli me..

Kad nas tisuće kilometara budu razdvajale,
kad najmanje misliš na mene
moje će oći gledati u daljinu i vidjeti samo tebe..

Nemoj me voljeti mnogo,
voli me malo
ali zauvijek

Često je teško pronaći riječi
jer onih pravih je tako malo, ali zar su
uopće potrebne riječi da shvatiš
da mi je do tebe stalo?

Ako postoji sjaj on je u tvojim očima,
ako postoji radost to je susret sa tobom
ako postoji tuga to je život bez tebe,
ako je itko voljen to si ti!

Č
uvaj me u malom kutku svog srca!
Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak
 života, a voli me tek toliko da znam da postojim!
Voli me i kad to ne zaslužujem,
tada mi je ljubav jako potrebna!

Čekam..

U daljini dok te čekam..
i pružam ti ruke..
vidim ti smiješiš mi se..
baš onako kako te pamtim..
onako lijep..
sa sjajem u očima.

I dok nas sunce obasjava..
i ne skriva našu sreću..
zatvaram oči..
s iščekivanjem..
što ću biti u tvom zagrljaju.

I onda odjednom..
otvorim oči..
i pogledam..
a preda mnom su samo..
moje ruke..
prazne ruke.

Željne tvoga dodira..
i malo tvoje ljubavi.
A tebe nema..
suza klizi niz lice.

Moleći se..
tražim samo jedan zagrljaj..
da moje ruke..
nisu samo prazne ruke..
bez tebe.

A ni sunca više nema..
sve sam bliže bolu..
i čekam..
čekam..

Očajna..

Dok se iza oblaka skriva mjesec..
i dok opet iznova mislim na tebe..
osjećam samoća me prati..

Vjerujem u sve ono što si..
rekao..
ali boli me..
ova mrka noć..
bez imalo svjetlosti..

Znam neću te ostaviti..
u ovim mračnim olujama..
života..

Hoće li ti to biti dovoljno?
bojim se..
da ćeš ponekad željeti više..
a ja ću biti daleko..

Iako moje srce pripada tebi..
ponekad se pitam..
hoću li preživjeti..
noć..

A bojim se..
da neću dovoljno reći..
ili učiniti..
a da će biti prekasno...

Pokušavam biti jaka..
iz dana u dan..
ali ponekad kad čujem..
tvoje teške riječi..
kako da idem..
dalje?

A opet..
svjesna svoje snage koju imam..
borim se do kraja..
dok god me ima..
jer vjerujem..
da će me to dovesti..
k mom cilju.

K tebi..

srijeda, 12. siječnja 2011.

..NEKA TE GRIJU TOPLA SJEĆANJA
DOK KORAČATI ĆU STRANIM ULICAMA..
VEĆ VISOKA MI PETA NA NOGAMA
KOFER ISPUNJEN DRAGIM USPOMENAMA,
TAXI UPRAVO TRUBI..
NE TUGUJ..LJUBE MOJA..
MOJ TRAG..NEĆE SE IZGUBITI..
VRATIT ĆU SE JEDNOG DANA..
KAD SKUPIŠ HRABROSTI..
I ISTINU POČNEŠ VIŠE CIJENITI
A MENE BAREM MALO VOLJETI..

ONA..KOJA VOLI KIŠU..

Kiša pada..
Pogledaj to predivno vrijeme kroz prozor..
Jel te podsjeća na mene..
E" takva je i moja duša..
DA..danas je apsolutno moj dan..
Oblaci su na mojoj strani,
sunce su sakrili i pustili samo za moju dušu kapi kiše..
DA..danas je moj dan..
ipak ja sam ona što voli kišu..
Jedna mala slatka misao upućena njemu..
Toj okrutnoj osobi
koja nikada shvatiti neće koliko ljubavi imam samo za njega..
još jedna misao..
za sva ona lijepa vremena koja smo imali..
jedna misao..da se sjetim svega što mi je uradio..
I da ga ponovo zamrzim istoga trena..
Ljube..kako se danas lijepo osjećam
Valjda ću i sutra tako..

Tugo moja..

Reci mi,gdje da odem tugo moja..
osim boli ne poznajem ništa drugo..
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlosti toliko tugujem i molim..
Reci mi tugo moja,
gdje su ona vremena stara,
kad sam bila sretna i za boli nisam znala..
Reci mi tugo moja,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo moja,
šapni mi ,gdje je on..
jel' još uvijek kao prije...
jel' se još uvijek onako slatko smije...
Reci mi tugo zašto još uvijek on ovako me boli,
kad je lagao da me uistinu voli..

Kradeš mi..

Poput kradljivca...
Šuljaš se hodnicima mog nestalog razuma
Poput starog vina, osjećam te
Opijaš me cjelovima...
Razlivaš se mojim venama.
Poput slikara šaraš
Po mom uzavrelom tijelu...
Željna sam tvoga dodira.
Poput zahuktalog mora
Pjeniš se na mojim liticama
I nestaješ u uvali mira...
Poput noći dodiruješ
Me pogledom zvijezda.
Poput sna obavijaš me
Rajskim mirisom tvojih pokreta...
Poklanjaš mi nova svitanja...
Ostavljaš mi trag tijela na usnama...

utorak, 11. siječnja 2011.

Vjerovala sam da smo jedno drugom suđeni, da ćemo zajedno završiti. Vjerovala sam da ćeš jednom i mene primijetiti. Ko bi rekao de će sve drugačije završiti. Voljela bih znati tvoj razlog, zbog kojeg si upropastio moj život, razlog zbog kojeg si me ostavio da se nadam, a znaš dobro kakva je nada, ona ubija polako ali bolno, no ipak si dopustio da patim. Toliko sam željela da me srce tvoje voli, toliko da sad to boli. Nedostaju mi vremena prije tebe, vremena kada sam vjerovala u sebe, znajući da mogu osvojiti bilo koga, da ! Tako je bilo do tog dana, dana kad si me pogledao I OKRENUO SE ! 
Hodam ulicom samoće, tražim izlaz iz nje, ali ga ne mogu pronaći, napustilo me povjerenje, volja pa čak i nada da ću pronaći svjetlo na kraju ove mračne ulice. Toliko žudim i želim da izađem, da opet ugledam svjetlost i ljepotu života, ali nekako odbijam sve prolaznik,e, možda zbog straha da me ne povrijede i odvedu u pogrešnu ulicu, ulicu u kojoj ne želim da budem, pokušavam shvatiti da ti nisi tu i da te ovdje neću sresti i znam da mi nećeš pomoći da izađem iz nje, jer ti si negdje drugdje, negdje gdje te ja ne mogu pronaći. Tako da bi možda ipak trebala pružiti ruku nekom od prolaznika jer možda zna put do izlaza, ili možda ćemo skupa doći do svijetla. Možda se jednom sretnemo u ovoj ulici, a možda smo se ipak davno mimoišli jer si ti bio u svom svijetu, a ja u svom, nikad to neću saznati..

subota, 1. siječnja 2011.


Neka vam novogodišnje jutro donese blagoslove mira, zdravlja,
ljubavi i sreće, i toplinom neka vam ispuni vaša srca..
SRETNA GODINA NOVA!!!

srijeda, 29. prosinca 2010.

..

 Neću ti spomenuti ime, neću da itko dozna da te još trebam...a ti ...ako sam ti ikad značila upola od onog što si mi rekao, u ovim ćeš se riječima prepoznati. I nemoj se ljutiti što pišem za tebe. Ako sada ovo čitaš, čitaj između redaka, jer to je za tebe. Više ne znam kako da ti kažem da je zastao i sat vječnosti kad smo se rastali, a vrijeme klizilo tragom prolaznosti. Neprestano se pitam je li trebalo da jedno drugom pružimo ljubav i nježnost kao što sada pružamo bol!!! Noćas si u mojim snovima bio tako stvaran i tako blizu da sam poželjela da se ne probudim... No jutro je ipak došlo i iznova gledam budućnost očima punim prošlosti, očima punim tebe. Koliko puta na dan poželim da te imam kraj sebe, koliko puta poželim da te čujem pred ulaznim vratima svoje duše... Kamo i kako bez tebe, kad si me tako dugo držao u mreži svojih maštanja, pa sam i ja počela maštati uz tebe...Možda će te ove moje riječi iznenaditi, možda si pomislio da te više ne voli mi da sam te preboljela. Ne znam je li moguće ne voljeti te... Bez tebe ne osjećam ništa, ni ljubav, ni mržnju, misli s mi potpuno izgubljene... Možda si sad sretan s drugom, nadam se da nikad neće morati pustiti suzu gorku i vrelu kao nekad ja zbog tebe! I ne zamjeri što sam ovo napisala, riječi nisu bitne, nego ono što je između redaka, ono što se ne može iskazati.

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>