,,nije da mi nije više stalo do NJEGA ..

samo ne pričam o njemu..

nije da ga ZABORAVLJAM 

samo pokušavam da ne mislim na njega..

nije da ga tražim jer JA znam gdje je ON...možda mi treba .. ...možda mi fali.. 

ali JA VIŠE NE PLAČEM ZA NJIM ne zato što me ne boli već zato što sam naučila spriječiti suze..

Daljina..ti i ja..

Nemoj biti tužan, ljube..
uvijek smo zajedno ti i ja..
misli naše uvijek su kao jedno
i u mislima uvijek smo zajedno..
neka nas razdvajaju doline i planine,
neka nas razdvajaju rijeke i mora,
neka nas razdvajaju sekunde i minute
neka nas razdvajaju sati i dani
mjeseci i godine
kilometri i udaljenosti
mi smo uvijek jedno
i uvijek smo zajedno ti i ja..

nemoj zato danas biti tužan..
ma gdje god da smo
vodit će nas naša ljubav
naši sni
sjeti se naših trenutaka sreće
sjeti se da nas ljubav veže
ja sam samo tvoja
i uvijek sam uz tebe..

Ljubav si moja zuvijek..

Ti i ja..

želim te osjetiti sada
budi tu samnom
želim te sada
želim sada tvoje ruke
neka me miluju
neka me dodiruju
želim sada
tvoje poljupce
da me maze
tvoje dodire
da ih osjetim
tvoje vrele usne
da me ljube
tvoj pogled
pun ljubavi
tvoj uzdah
pun strasti
osjetimo jedno drugo
našim tijelima
prepuštam se samo tebi
tvojim uzdasima
svijet oko nas nestaje
lebdimo u oblacima
u oblacima strasti
u oblacima nježnosti
nema ničega oko nas
postojimo samo ti i ja..

Kapi kiše..

Kapi kiše, što lupahu  o prozor,
vjetrom nošene slijevaju se..
klize po staklu kao suze
što za tobom čeznu, niz obraze..
a ti si negdje daleko, daleko..
al' uvijek si sa mnom u mislima,
volim te i želim da si sretan..
baš kao kada smo zajedno
zajedno, makar i u snovima...

Sada znam....

Napisat ću na svim ciglama VOLIM TE,

a onda moliti Boga da te bar jedna tresne po glavi 

pa da vidiš kako boli kad ti nedostaje onaj koga voliš!..

Suza mi klizi niz obraze..
Želim te ove noć pored sebe.
Ma neka ljudi me vide,
neka nas ljudi i vide ove noći
zajedno...
U mojoj postelji bit ćeš ti,
ti i ja..
Bit ću sretna..

..

,,kad smo PILE rekli su PIJANICE..

kad smo ŠAJBALE rekli su RASPUŠTENICE..

A KAD NAS NE BUDE reći će.. 

"ONE SU ZNALE ŽIVJETI..''

SAMO ME ČVRSTO STISNI ZA RUKU..

SVE ĆE BITI DRUGAČIJE..

Vjerujem kako je ponekad dovoljan zaista samo trenutak da se u nama nešto prelomi nakon čega mi više nikad nismo isti..
jednostavno dođe vrijeme u kojem dio života ostavimo iza sebe nakon tuge i boli, suza i očaja..i krenemo dalje..
I nije važno koliko puta padamo, važno je koliko se puta dignemo, životna filozofija je zapravo tako jednostavna, život nije ravna crta, ima crnih dana ali i sunčanih trenutaka i uvijek postoji razlog za preživjeti još jedan dan..
Kažu da ono što nas ne ubije, to nas ojača..svako zlo koje mi se u životu događa nosi neku poruku, svojevrsno iskustvo nakon čega sam samo još jača..
Pitanje kojim se sve više bavim ovih dana je spomenuti novi početak i okrenuti stranicu svoga života..
DA želim ga..i želim se trgnuti iz ovog bunila kako bih konačno krenula dalje..
Treba poći od sebe i osobno odlučiti nešto promijeniti, krenuti malim koracima da bi u konačnici mogla potrčati ni ne osvrćući se..ipak smo sami sebi najveća podrška ako se dovoljno cijenimo..i to je put po kojem u budućnosti želim koračati.., jer jednom kad počnem sebe više cijeniti..
SVE ĆE BITI DRUGAČIJE..

LJUBAV ĆE TE VRATITI..

DA..LJUBAV ĆE TE VRATITI 

SAMO NE ZNAM  ČIJA LJUBAV 

I PREMA KOME ..

ALI" TO NIJE NI BITNO..

VRIME ZA KRAJ..

NEMOJ ME ZABORAVIT..

DVA PUTA SE UMIRE..

DRUGA JE SMRT..

BITI ZABORAVLJEN..
OSTAVLJEN..
i NAPUŠTEN..

..

Do zadnjega daha  nada živjeti će

u sjećanjima svojim čuvam te,

da uspomene ne izblijede,

kada godine  poput vihora prolete..

U palevetnilu neba oživjeti će,

nijanse emocija  za tebe oslikane,

lebdeći oblacima i zlatnim nitima,

u raskošju sutona što su zaživjele..

Da vrata raja otvore,

kada srce usne..

ona tamo čeka te

   i

  tvoje ruke da ju zagrle..

KAD ODEŠ..

Kad odeš daleko od srca moga,

Dali ću i tada biti mali dio života tvoga,

Hoćeš li me se tada sjetiti..

Tko će me kada odeš onda tješiti?

Znam da će suza sama iz oka tada da krene,

Kada prva ljetna kiša padne,

Znam da ćeš mi nedostajati,

Svaki kutak na tebe će me podsjećati..

U sobi ostati će sve uspomene,

Kao poljsko cvijeće sasušene,

Još uvijek dopirati će mi tvoj glas,

Kako mi ime dozivaš.

Nedostajati će mi dodiri tvoji,

Svaki poljubac na usnama i vratu mom,

Nedostajati će mi osmjeh tvoj na licu,

Ti si ušao u moj život polagano i tiho,

Kao anđeo sa neba od zla bi me zaštitio,

Čuvao si me od okrutnih ljudi,

Sad kad odlaziš bojim se da te ne izgubim.

Strepnja u duši mi se zavukla,

Sjena straha pod kožu mi se uvukla,

Da si barem malo bliže tako bih voljela,

Da te zagrlim čvrsto bila bi mirnija.

Ali vrijeme će da prođe i ti ćeš opet biti tu,

Blizu pored mene,tu pri srcu,

Jer i daljina će kroz snove biti kraća,

Želja za tvojim osmjehom sve slađa.

U duši ću te uvijek vječno čuvati,

Sliku tvoju svakim danom ljubiti,

Kao i od prvog dana čvrsto ću te voljeti

I za tebe svakim danom ću živjeti!!!!!

Ne mogu ga prestati pisati..

Pogotovo sada kad odlaziš..

Kako ću preživjeti još jedan rastanak s tobom..