Nikada više..

Više nisam dovoljno dobra..
nije me iznenadila tvoja izjava..
nisam dobra zato što
ne želim biti tvoja marioneta?
običan trofej koji će stajati na polici..
trofej koji si ti osvojio..
možda zato što se
nikada nisam željela igrati
nečijim osjećajima...
možda jer više nisam tvoja..
ja nisam glupa plavuša, još
jedna bezosjećajna glupača
koju si osvojio..
nisam a tebi to ne odgovara..
ne odgovara ti zato što
ne možeš upravljati sa
mnom kao sa svim tvojim lutkicama..
a ja..
nije me baš povrjedilo,
je li moguće da polako zaboravljam..
ali nikada neću zaboraviti
sve proplakane noći i sve
sate kada sam stajala sama izgubljena..
neću zaboraviti svaku tvoju riječ..
ali tvoje me riječi više neće slomiti..

SHVATILA SAM..

ostavljam te iza sebe...
nisi više pratioc na mome putu,
ne trebam tvoju ruku da me vodi
jer pravim ću putem znati koračati sama...
ne moraš odlaziti...
evo ja se okrećem,zadnji pogled
preko ramena
i posljednja riječ tebi upućena..
odlazim...
ostaješ ti i tvoja sebičnost...
ja koračam,uskoro ću poletjeti...
hvala što te nije bilo...
shvatila sam....

danas te nisam vidjela...
napokon sam okusila svijet kakav
bi mogao biti bez tebe....
žao mi je,morala bih te razočarati...
ne želim te više tu...
ne želim da živiš u meni svaki
dan...više ne trebam tvoj hladni
pogled,lažno namješten osmijeh
i svaku,dobro procjenjenu riječ
prije no što je izgovorena...
ti si taj koji mi krade osmijehe,
navodi me na krive putove
i moj ožiljak koji polako nestaje...
ti...pomalo i zaboravljena ličnost..

VOLIM..

Volim bespotrebne rasprave, dosadna pitanja
Volim lutanja i maštanja i noćna skitanja
Gazim gdje drugi ne gaze, pa ugazim u mekano
Obrišem cipelu i osjećam se prekrasno..
Odbijam zdravi razum, srce vuče me u ponor
Ja ga slušam i tonem, često ne vidim obzor..
Volim kritiku što ubija me, volim tu bol
Volim nad ljubavi imati monopol..

SAD..GUBI SE..

Izgubljena..ne znam gdje ću dalje..
Trčim..hodam..gledam..tebe nema..
Samo vidim plač..
Učinilo mi se,da te vidjeh..
Gledam u daljinu..
Praznim pogledom..
Pogledom koji ti može samo jedno reći,
zahvaliti se,
što si me napustio,kada si mi najviše trebao..

MERRY CHRISTMAS..

SVIMA..MENI DRAGIM LJUDIMA..

ŽELIM SRETAN, RADOSTAN

I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ..

AKO IMA BOGA

TI GORJET ĆEŠ U PAKLU..

JEDINO ŠTO ŽELIM JE DA SE MAKNEŠ OD MENE

DA TE MOJE OČI VIŠE NIKAD NE VIDE..

STVARNO SI PAO NA DNO DNA..

Ti si sve što želim, 

a jedino što nemam..

Nina Badrić & Petar Grašo - Utorak (live) 2004. HQ

I bez tebe dan nekako prođe,
a rekao si da neću znati sama..
Tek mi ponekad misao dođe,
razmišljam onda opet o nama...
Zbrajam greške, i moje i tvoje,
i sve mi se nekako velike čine..
Još mi se ruke tuđih boje,
još najbolje čujem samo tišine..
Jutrom kad se budim otvorim oči
i pozdravim neka nova vremena..
Ne čekam više hoćeš li doći,
ne brojim dane otkad te nema..
Brojim samo te male sitnice
što donose sreću, a ne bol..
Što tjeraju osmjeh na moje lice
i mogu ti reći; ima ih sto!
Veselim se suncu, lijepome danu,
kavi što sada sama ju pijem..
Pronalazim sreću u praznom stanu,
i tugi se sada čak nasmijem!
Osjećam da sam sada jača
kad više ne možeš na mene biti ljut,
kad više nema mojega plača
i tvojeg ''zbogom i sretan put''.
Hrabro sada u život koračam,
spremna sam opet izdržati sve..
Više me ne boli ni to što shvaćam
kolike si samo mi zgazio sne..
I ne brini kako sam, da li ja mogu
podnijeti život u kojem te nema..
Polako krećem, nogu pred nogu,
ne živim više od uspomena..
Nisam bacila sve tvoje stvari,
ni o tebi rekla ružne riječi..
Još čuvam onaj kofer stari
pun obećanja o lažnoj sreći..
Svake se večeri potiho molim
da On ti pruži svu sreću svijeta,
a meni snagu da sve prebolim
i svakome neka sretnija ljeta..
Neće mi suza krenut' niz lice
ako te vidim kraj neke druge..
Pruži joj radost i kroz sitnice,
čuvaj je uvijek bola i tuge..
Ne daj joj nikad da sama plače,
nemoj da i ona uzalud voli..
Voli ju više, voli ju jače!
Ne kao mene, jer to jako boli !!!

Ako želiš imati lijep život....Ne smiješ se okretati unazad....

I ako doživiš neki poraz...Osjećaj kao da si se ponovno rodio.....

Šta želiš ?....Upitaj se to svaki dan...I svaki ćeš dan dobiti odgovor....

Veseli se stvarima koje si učinio...Poštuj ono što drugi čine....

Naročito nemoj mrziti nikoga....I sve ostalo ostavi Bogu..

Bog sve vidi..

NE MOŽEŠ TI MENE..

KOLIKO JA MOGU TEBE..

Kao ja nekada..

stari nemiri se bude.....stari nemiri me tjeraju a opet mislim na tebe...svu moju pažnju i misli skreću samo na tebe....kao da ne postoji nitko drugi na svijetu....nemiri se bude i vraćaju uspomene na tebe...vraćaju mi uspomene koje sam ostavila negdje pokraj puta kad smo se rastali...i evo opet mislim na tebe..na tvoje lijepo lice...na tvoj osmijeh koji me nekada obarao s nogu...i u svom tom razmišljanju ne osjećam toliku ljubav kao nekad...kao da se poslije tvoga odlaska sve ugasilo...i drago mi je zbog toga...ali na neki način mi je zao...sto te se sjećam po zlu...vise bih voljela....da moje sjećanje bude ispunjeno ljubavlju,a ne ovako.... ja pružam da mi ponekad bude teško kad se sjetim naših poljubaca i zagrljaja...a sve to nestane cim pomislim na njega....čim pomislim na dečka koji me sada voli, kao sto sam ja tebe nekada.....

Tvoj odlazak..

Plakala je kao dijete malo
u mom zagrljaju, ne vjerujući da je kraj sreće
njeno srce za rastanak nije znalo
ni slutila nije da me više vidjeti neće..
Jecala je i zatvorila oči
mislila je da je sve to neki užasna san
i samo je znala da odlazim te vedre noći
da mene odnosi neki novi dan.
"Reci da ovo istina nije"
sa suzama u očima gledala je u mene
"zar nikad mi ljubav neće biti kao prije
zar da mi ljubav postanu hladne noći."
Bilo mi je teško slušati rijeći njene
svaka mi je cijepala dušu
gledao sam oko sebe u grane i sjene
osjećao sam u sebi užasnu životnu sušu..
Drhtala je u naručju mome
i tek tada sam shvatio koliko je ljubav njena bila jaka
nisam se nadao da rijeći ljubavi mogu tako da me slome
mislio sam da postoji spas, ali od njega ni traga..
Nisam joj ništa rekao tada
samo sam posljednji put poljubio usne vrele
znao sam da nikad više neću vidjeti ulice svoga grada
noći sreće sam njom na tugu su se svele..
Okrenuo sam se i otišao sam suzama u očima
ona je stala i plakala kao moja stara mati
okrenuo sam ledja životu i divnim noćima
otišao sam u tamu 

i ona o meni nista više neće znati..

Ponos moj..

Dali se sjećaš dragi kad smo se prvi put sreli,
poklonio si tada meni jedan poljubac vreli..
Susret je bio divan u sumraku u tami kao
buket mirisnog cvijeća bili smo sasvim sami..
Ti pružio si ruku u zagrljaj mene si zvao
dodji silno te volim samo si reci znao..
Srce me prevari tada,
u zagrljaj podoh tvoj
za ljubav lažnih rijeci izgubi ponos svoj..

Sreća je što spavamo pod istim nebom zato, 

gdje god da si večeras podigni glavu 

i ču ćeš govor zvijezda..

hej, pa ti nekome nedostaješ ..♥

U našim životima zaslužuju ostati samo osobe,

koje uspiju vidjeti tri stvari: 

Tugu iza osmijeha... 

Ljubav iza ljutnje... 

I razlog naše tišine..♥

HVALA TI ŠTO SI MI PRUŽIO PRILIKU DA OPET ŽIVIM..

Kada se probudite, pogledajte kroz prozor. 

Osjećate li tu čaroliju... 

 Shvaćate li kako je divno probudit se i shvatiti da vam je pružena još jedna šansa da učinite nešto lijepo,

da možda ispravite greške koje niste htjeli da načinite...

Život je čudo... 

Ponekad težak, ponekad naopaki,

ali život je prelijep...