Seka Aleksic - Poslednji let -official video- dvd rip

SEKA ALEKSIC 2010 - Rodjena S vukovima

Miroslav Ilic - Nije zivot jedna zena (Uzivo)

Ja znam

da sam

izgubila te..

Mrzim te..

Gadim se sama sebi!! Koga sam ja to voljela, za koga živjela, pa ja nisam normalna......sad nakon toliko suza...boli i ne prespavanih noći...nakon svega što sam mu pružila...dala...ućinila tek sam sad shvatila... Odvratno boli...bolilo je i prije...ali sam bila slijepa...lijepo je imati jednu takvu budalu kao što sam ja...da lijepo je...imati nekog tko je u tebi gledao sve..koga si mogao gaziti kako si htjeo i koliko si htjeo...lijepo je bilo imati nekog kad ti se nadigne, bez obaveze..obzirnog i tko ti je davao sve...da lijepo je...
Ali svemu dođe kraj...trebalo je to biti još davno..davno prije ali bila sam slijepa...zaljubljena...voljela sam ali to ne opravdava poniženja koja sam prolazila..podrugljive osmjehe na moj račun..zar je meni to trebalo?! Da, je...trebalo mi je da naučim.. da shvatim šta je ljubav,...samo jedna patnja, suze i bol..neizmjerna bol...
Pa zar je to tvoj krajni domet..ponekad se pitam koga ja to volim...da volim ga, glupa sam..
Ovo je moja posljednja priča, posljednja misao, posljednji blog, posljednje zbogom tebi ljube..
I dok sam živa proklinjati ću taj dan, dan kada sam te srela..

SRETAN USKRS..

SVE TAKO BRZO PROLAZI..

NESTAJE U JEDNOM TRENU..

I PRETVARA SE U USPOMENU..

SVE JE TAKO ČUDNO..

NAŠE SLIKE POLAKO BLJEDE..

A OSTAJU SAMO SJEČANJA..

KOJA VIŠE NIŠTA NE VRIJEDE..

Kasno je za suze..

za početke nove..

željela sam tvoju ljubav

a dobila sam prazne snove..

Jednostavno pođi..

strpljenja nemam i

ne želim ti da praštam

nemam oproštaja..

ne trudi se više

odmora mi od tebe treba

kao sunca poslije kiše..

ČESTO PITAM SEBE..DAL"PONEKAD NEDOSTAJEM TI..

OSJETIŠ LI U TAMI PRITISAK NOĆI I POŽELIŠ LI DA..

DA SAM TU PORED TEBE..

ZNAM..OSJETIM DA ĆE ME VJETAR BESKONAĆNOSTI ODNIJETI

DO TVOGA ZAGRLJAJA I

OSTAVIT ME KRAJEM TEBE

DA GRIJEM TVOJE HLADNO SRCE..

DA TOPIM TUGU KOJA SE OBAVILA POPUT KAPUTA

OKO TVOJE DUŠE..A TI..OTJERATI ĆEŠ SUZE..

TE ME GRUBIM DODIROM UTOPIT U BESKRAJNOSTI JEDNOG PONORA

KAO ŠTO ČINIŠ I SADA..

SAMO NE OSJEĆAŠ TO..

Ne znam..

Ne znam..i možda neću nikad ni znati..

Dal"si me ikad imalo volio..

jesi li bar ikad pomislio na mene..

Ne..neću znati..

Ne znam dali si mi pričao laži..

ne znam jesi se samo pretvarao..

il si možda istinu govorio..

Ne vjerujem da ću saznati..

Možda ti je stisak moje ruke bio drag..

i možda ti je moj lik pred očima sad..

Ne znam dali si prijateljima pričao

o nama ili su ti možda bili draži pogledi njeni..

Nisam sigurna..da li si poželio da s tobom

ostanem ili da zauvijek nestanem..

ONA NEZNA..

ONA NIKAD NEĆE

SVE O TEBI

IZ TVOJIH OČIJU ZNATI..

ONA NIKAD NEĆE MOĆI KAO JA,

POTPUNO DA TE SHVATI..

ONA NE ZNA KOLIKO

U SVAKI NAŠ SUSRET

UNOSIŠ CIJELOG SEBE..

ONA NE ZNA KAO JA

STIHOVIMA DOPRIJETI DO TEBE..

Šaptat ću ti..

Šaptat ću ti dahom vjetra..preko svih daljina što nas dijele..dodirom moje kose u sanjanim zajedničkim noćima..mirisom prve kave što nas sretne budi jutrima..

Šaptati ću ti svakim uzdahom..svakim nježnim dodirom..opijena ljubavlju tvojom i njenim čudnim moćima..što čine me kraljicom, u tom svijetu stvorenim u našim očima..

Šaptati ću ti o tajnama moga srca koje samo za tebe kuca..šaptati ću ti o mojim strahovima..željama i nadama koje samo tebi vode..u naš svijet prepun ljubavi i slobode..

Jednog dana krenut ću na put satkan od naših šapata..da ga svladam..da pokucam iznenada na tvoga srca vrata..da pregazim daljine..da preletim visine što nas dijele..da s našeg puta uklonim sve otrovne strijele..

Šaptati ću ti tada usnama mjesto daha vjetrova..sve stihove svojih pjesama..pročitati ćeš tada u mojim očima..da samo si ti..moja ljubav jedina..

Zarobljena u procjepu između dva sna..

živim i dišem izvan granica vremena..

kose raspletene..duge..

podižem pogled prepun tuge..

tražim komadić našeg neba..

tamo je moj dom..

tamo je sve što mi treba..

tamo si ti..ljubavi..

čekaš me..i voliš..

sada i u vječnosti..

između stvarnosti i želja

utapam more tuge

u samo jednoj kapi veselja..

živim za taj dan

kad sklapat ću ti oči usnama..

gledati te dodirima..

u zagrljaju tvom zauvijek

rastati se s nemirima..

TI..

Ne ljubi me noćas, ne otvaraj rane,

ne sjećaj me više na prošle dane..

Ono što je izgubljeno ne pokušavaj da vratiš,

ne gledaj me tako kada ne možeš da shvatiš..

Ne diraj mi snove oni su samo moji,

odavno su daleko od mene koraci tvoji,

Ne kuni me jer nisam kriva ja

što sam uz tebe stigla do dna..

Ne vraćaj mi slike naših noći

kad znaš da opet od mene moraš poći,

ne traži da ti svoju dušu otvorim..

ne krivi me, ja samo želim da zaboravim..

Biti će ti žao ali mene biti neće,

da ti osmjeh vrati, suze brišem..

Da ti dam na dlanu ono malo sreće..

Da ti kažem da još uvijek za tebe dišem..

Biti će ti žao, ali biti ću već daleko..

Neću te čuti kad me budeš zvao..

Kraj mene će stajati drugi netko..

A tebi, tebi će biti žao..

..MA KOGA LAŽEM, VOLIM TE..

..ALI RAZUM U MENI PRESUDIT ĆE..

DA IPAK NE KAŽEM "DA"

KAD VRATIŠ SE..

Pismo za tebe..

Jednom kad pročitaš retke svoga života..hoćeš li pronaći slova moga imena..hoće li te obuzeti nemir oko srca? Na ovom papiru požutjelom od kiša života..hoćeš li prepoznati tamnu mrlju, mrlju naših zajedničkih trenutaka..u kojima sam ja bila samo obris tinte..slučajni prolaznik ili ćeš svojom rukom mahom preći preko hrpe papira, svojih i mojih sjećanja i baciti ih u vatru nepovrata.. Moja ruka sjećanja preče ti preko lica, pomilovati će te, moje će ti usne blago šapnuti na uho..zašto?? Okrenut ćeš se na drugu stranu..zaboravit me..hoće li te ikad zapeći oko srca? Hoćeš li ikad osjećati krivnju? Sjećaš li se poniženja..mojih uplakanih očiju..sada uzimam torbu, stavljam u nju svu bol, sve uspomene i svu tugu.. Više se moj pogled neće gubiti u daljini, više moje uši neće čuti tvoj korak i tvoj smijeh više te moje oči neće gledati.. Torbu bacam u rijeku života, neka je valovi ponesu u prošlost jer tamo i pripada.. Izgubio si moć..ostavio me samu..posljednji put bacam pogled na ovaj tekst..dali da nastavim ili ne? Razmišljam..dok još ima vremena..i sad posljednji put gledam, posljednji put se okrećem pokušavam da ti zapamtim lice a znam da ću te pamtiti.. Smiješiš mi se oholo kao da mi govoriš: "oprostit ćeš mi" ali duboko u sebi znam..ovoga puta nema povratka, nema oprosta, ovoga puta za tebe više nemam razumjevanja..više nema suza..neće biti slomljeno ga srca..moga srca i tvoje pobjede.. Okrećem ti leđa, po prvi put..Nikad ti nisam ništa značila, uvijek sam bila ona druga, ona manje vrijedna, manje važna..A samo sam željela biti dio tebe i da si ti dio mene..Samo mali dio života, dio tvojih misli, dio tvoga vremena, osjećaja, uspomena, sjećanja..htjela sam da me se nekad sjetiš u životu, da sam postojala da sam i ja nekad nekog voljela,da sam ti pomagala, da sam bila uz tebe..da pamtiš me..da pamtiš moj osmijeh..moje i svoje oči iz kojih smo skupa brisali suze na svakom rastanku.. Ovo pismo možda nikad nećeš dobiti jer ja ga nikad neću ni poslati ali vjeruj značio si mi sve a pamti ćeš me po istini..istini o kojoj ću progovoriti..

Kišni dan..

Kiša pada..

Pogledaj to predivno vrijeme kroz prozor..

E takva je i moja duša..

Da..danas je apsolutno moj dan..

Oblaci su na mojoj strani..sunce su skrili i pustili samo za moju dušu kapi kiše..

Da očiste moju dušu,da isperu ovu bol..da ublaže ovu tugu..

Da..da..danas je moj dan..

Jer ja sam ipak ona što voli kišu..

Evo..još jedna mala..slatka misao..upućena njemu..

Toj okrutnoj osobi..koja nikad neće saznati koliku sam ljubav imala samo za njega..

I još jedna misao..za sva ona lijepa vremena koja smo imali..

I jedna misao..da se sjetim svega što mi je uradio..

I ovo je jutro kišom počelo..kao da zna da je nestalo sve što nas je nekad spajalo..I zato opet po tko zna koji put posvećujem sve ovo našem vremenu, tebi..meni i našoj krivici..

Nekad jednostavno ne znaš šta imaš..nekad se zbunim i pitam se pa jesam li i ja došla ili sam prošla..

Jeli ovo kraj mojeg puta ili?? Da..sam to barem na vrijeme znala..ti bi bio zadnja stvar koju bi pustila blizu sebi..da uđe u moj život i uništi sve ono što sam gradila.. Uhvatim samu sebe često..kako gledam nekog prolaznika što na tebe barem malo sliči..

Udarim samu sebe..i vratim se u stvarnost i kažem DOSTA!! Postoji u životu put koji se prođe samo jednom i više se vratiti ne može.. Ti..si izabrao taj put i otišao..sad su slike izbljedile u magli i postati će svejedno..osjećam to..

Shvatila sam onoga dana kad sam bila s tobom..shvatila sam..

Da je opet ona prošla kroz naše živote..uznemirila naše mirno more i odvukla te od mene.. Ti ćeš negdje da se mrakom..tišinom i novom maskom da se ogrneš..i sav svoj sram i grijehove ćeš kao rukave da podvrgneš..jer takav si ti..brzo nastavljaš dalje a još brže zaboravljaš..

Ali život je surov igrač..protiv njega nećeš moći pobijediti kao što si protiv mene.. Stići će te bol i tada ćeš shvatiti kako ti nedostaju moji zagrljaji, poljupci i koraci..Tada shvatit ćeš moju bol..zovnut ćeš me tuđim imenom..

I znam za mnom viknut ćeš..TUGO..

I onda kad budeš i poželio da s mnom podijeliš svu svoju bol i otuguješ s mnom tugu..

Neće tada više vrijediti..jer nas više nema tu..ne postojimo..