Zaigrana zrakama sunca
šapćem vjetru u kosi
polako,zaista polako
sjećanje me daleko nosi
onim putem prašnjavih dana
crvenih trešanja i grozdova zrelih
osjećajem slobode s ničim u rukama
tek osmjehom na licu i sjajem u očima
kad zakoračih u život korakom smjelim

I bilo je sudbine putova raznih
raskršća što nikuda ne vode
poneka suza ispod šarene duge
komad sreće kraj komada tuge
u ogledalu susrećem sebe
djevojčicu s mašnom u kosi
sa stručkom poljskog cvijeća
na tratini bezbrižnih dana
sred rascvjetanog proljeća

Čekam,što li to čekam
u maglovitim jutrima gdje topi se tama
poljane makova uvijek su isto crvene
dok godine teku koritima sjećanja
želje su biseri na dnu duše skrivene
ispod površine ,odjekuje izvor istine
svakog od nas,čekanje čeka
možda tvoj korak zaluta s kapima kiše
skriven olujom u sklopljenim očima
pa prošapćeš zaboravljeno ime,u samoći
čekam ,što li to čekam trenutkom zaigrana
nema veze,jednom će doći

Pišem ti...
nikad poslano pismo
pisano maštom moga srca
istkano čežnjom koja boli
stvoreno tugom spoznaje da te nema
natopljeno suzama sjećanja
svih naših godina

govorim ti...
nikad izrečene riječi
sklupčane što čuče u meni
lijepe i trnovite što bodu iznova
šapatom iz mene tako tihog
da čuješ kako raste cvijet
u tami moje noći
da čuješ rosu kako klizi
kao suza otkinuta duši
da čuješ kako pada list
moje jeseni što prelijeva se
prema tebi ususret
bojama samo meni znanim
tragovima izbrisanim

Jednom zvjezdanim putem ja ću poći

pod iskrama mjesečevog sjaja ćuti ću tišinu

duboku,beskrajno veliku i mirnu

čuvanu zvijezdama i milim suncem

rođenu u nježnoj igri dana i noći

ja,pod duginim bojama skrivena

vjetrom ću rosnim livadama proljeće bojati

kistom na modrom platnu neba risaću ptice

i bisernim tvojim suzama, kada budeš tužan

nacrta ću sunce,i osmjeh sjećanjem

da ozari tvoje drago lice,srećom



Jednom,kada krhotine sudbine razdvoje nam putove

i odlutaš daleko,zamišljen, ja zapali ću zaborav

stvori ću novi put,samo za tebe i znati ćeš

alejom kestenova prošetaće slučajni prolaznik

ti,zastao pored meke svjetlosti fenjera

zagledan u igru noćnih leptira,zaljubljeni

ispod moga prozora,u vrtu procvjetalih jorgovana

a ja, ja ću spokojno cjelove ostavljati tvojim buđenjima

svaki san biti će stvaran,i stope ćuti ćeš s kišom

moje,zaigrane kako trče tebi ususret

Gordana Stojicevic - Zagrli me ti i oprosti mi

Angel Dimov - Jedna prica o nama

ZAŠTO..

Dok kiše padaju i dok oči peku, dok je nebo mutno i dok suze teku priznajem da te volim vise nego prije i da ću te voljeti kao sto nitko nije!!

NEMA LJEPŠEG OKUSA OD TVOJI USANA, ZVUKA OD TVOGA GLASA,BOJE OD TVOJIH OČIJU, NJEŽNIJEG DODIRA OD TVOJE RUKE I LJEPŠEG OSJEĆAJA OD TVOGA ZAGRLJAJA!!

Da me ljubiš noćima i da te ljubim danima jer mene nitko drugi bas nitko ne zanima i neka se zemlja otvori i neka nebo progovori a da nas nitko drugi bas..NIKAD NE RASTAVI!!!

Mala kapljica rose u zoru,
malo zrno soli u moru,
još jedna kiša u kasnu jesen,
još jedno veće sto mirise na kesten.
Još jedna ljubav po svemu lažna,
jedna djevojka nimalo važna,
nimalo draga,nimalo mila...
Eto bas takva sam tebi bila...

Srce od kamena..

Voljela bih da sam kamenog srca
pa da ne znam što je ljubav..
Ne bih sad gorke suze lila
ni zle sudbine gutljaj pila..

Da mi je bar srce od kamena
golo, hladno, samo...
ne bi duša boljela
niti bi srce krvarilo..

Da mi je srce stijena
da visi nad morem plavim,
da sanja o obalama dalekim
a ne o očima dragim..

ZAR JE STVARNO KRAJ..

..

Tako sam te željna... Tako mi nedostaješ... Pogotovo kako znam da još uvijek voliš mene... samo mene... I želiš nas... Mnogi će reci da sam naivna... Mnogi će reci da ne bih trebala... Ali nikada nisam slušala razum... Srce je bilo moj vodič... I ne znam zašto ga sada ne bih trebala pratiti... Ma znam... Nabroja će ljudi milion razloga... Ali ne želim ovaj put slušati nikoga... Jer, kada god sam slušala ljude oko nas, uvijek sam patila... uvijek sam ostajala sama...

JANA TODOROVIC- RAME UZ RAME

IVA - VARACU TE

Seka Aleksic - Poslednji let -official video- dvd rip

SEKA ALEKSIC 2010 - Rodjena S vukovima

Miroslav Ilic - Nije zivot jedna zena (Uzivo)

Ja znam

da sam

izgubila te..

Mrzim te..

Gadim se sama sebi!! Koga sam ja to voljela, za koga živjela, pa ja nisam normalna......sad nakon toliko suza...boli i ne prespavanih noći...nakon svega što sam mu pružila...dala...ućinila tek sam sad shvatila... Odvratno boli...bolilo je i prije...ali sam bila slijepa...lijepo je imati jednu takvu budalu kao što sam ja...da lijepo je...imati nekog tko je u tebi gledao sve..koga si mogao gaziti kako si htjeo i koliko si htjeo...lijepo je bilo imati nekog kad ti se nadigne, bez obaveze..obzirnog i tko ti je davao sve...da lijepo je...
Ali svemu dođe kraj...trebalo je to biti još davno..davno prije ali bila sam slijepa...zaljubljena...voljela sam ali to ne opravdava poniženja koja sam prolazila..podrugljive osmjehe na moj račun..zar je meni to trebalo?! Da, je...trebalo mi je da naučim.. da shvatim šta je ljubav,...samo jedna patnja, suze i bol..neizmjerna bol...
Pa zar je to tvoj krajni domet..ponekad se pitam koga ja to volim...da volim ga, glupa sam..
Ovo je moja posljednja priča, posljednja misao, posljednji blog, posljednje zbogom tebi ljube..
I dok sam živa proklinjati ću taj dan, dan kada sam te srela..

SRETAN USKRS..