srijeda, 18. travnja 2012.

POSEBNA..


Ja nisam posebna..zbog mene se ne vode ratovi..ne zaustavljaju svijetovi.. Obicna djevojka s obicnim mislima,koja ponekad uljepsa buducnost..da im gdje i zasto jutrom da se budi.. Vodim zivot..jednostavan,obican..nema spomenika posvecenog meni, moje ce ime biti zaboravljeno.. Sjecace ga se onaj cije sam oci svaki dan iz dana u dan nasmijavala i uljepsavala mu dan..

ODBIJ..


NE, ne mozes imati i ovce i novce.."prijatelju" Ne mozes razlomiti zivot na uredne komadice.. Prijatelji, ljubavnica, djevojka, zena.. i drzati ih udaljene jedne od drugih..pazeci da se ne dodirnu.. Pravi zivot nije tako uredan. Ne mozes posezati za mnom kada te savjest zapece, a zatim me opet vratiti na policu.. Ja nisam lutka..s kojom ces se igrati svaki puta kada osjetis potrebu.. Ja sam osoba sa srcem i sita sam toga da mi se ono stalno slama.. Zato odbij..

VOLIM TE, OPROSTI I POMOZI MI..


Da li znas koje su tri rijeci koje je najteze za izgovoriti.. Volim te, Oprosti i Pomozi mi.. Ljudima koji ih izgovaraju..stvarno nesto znace i oni osjecaju njihovu tezinu..to su ljudi koje trebas postivati i cjeniti..

JOOP..


DOBRO POZNAT MIRIS TVOGA PARFEMA..MISLIM DA OSJECAM NA SVAKOM KORAKU.

PAMTIM..


I PAMTIM NAS PRVI SUSRET..TI SI SE PRETVARAO DA SE NE BOJIS..JA SAM SE PRETVARALA DA ME NIJE BRIGA.. PAMTIM I ZADNJI PUTA KADA SAM TE VIDJELA..ONAJ DAN KADA SAM TE ZAUVIJEK IZGUBILA.. JA SAM SE PRETVARALA DA SE NE BOJIM..A TEBE NIJE BILO BRIGA..

utorak, 27. ožujka 2012.

GRADSKI TRG..

žena je u stanju da bude najravnodušnija prema čovjeku kojega je nekada bezuvjetno voljela.. Posebno kada se ispostavi da je neko koga je doživljavala kao svoj pusti otok, sve vrijeme bio samo prljavi gradski trg..
Iza mojih koraka tvoji su posustali..Mislila sam da ćeš moći da me pratiš,jer mi nije trebao neko da me smiri ,već neko dovoljno lud da sa mnom trči …Precijenila sam te.. Ipak sam JA daleko izvan tvojih granica..
"Kažu da je veliki onaj koji prašta. A ja ne praštam. Ja nisam dovoljno velika, niti je moje srce dovoljno jako da dva puta podnese isti bol. Moje srce ne daje dvije šanse. Ono ne želi da ga dva puta lome isti ljudi. Ne prašta greške i ne prihvaća nikakve izgovore. Kad pukne – pukne. I nazovite me sebičnom, dajte mi bilo koji drugi pridjev u tom stilu, ali ja učim na životnim lekcijama i štitim sebe napokon. Davno sam naučila da su ljudi zli, da će te oni u koje najviše vjeruješ prvi povrijediti, da ne vrijede svi onoliko koliko misliš… Zato sad nosim ovaj oklop i dobro mi je. Ne žalim se ja, ali žale se ljudi oko mene. Valjda im smeta što me ne mogu uništavati kad god požele. Eh, žao mi je… Došlo je moje vrijeme..”
Igrati se sa mnom isto je kao igrati se sa već povrijeđenom životinjom..Da,igraću po vašim pravilima,sve dok ne posustanem i padnem na dno,a tada,kada osjetim bol grebanih koljena u meni se rađa životinja koja ne zna za milost,životinja koja se hrani bolom,tugom,životinja koja svoju žeđ gasi tuđim suzama.. Moć je sila koja me pokreće,a bol je predvodnik u tome..

subota, 24. ožujka 2012.

Moja šutnja ne znači da ja ne znam šta ljudi govore iza mojih leđa..
Moje šutnja je samo znak 
da oni ne zaslužuju moj komentar..
.Formalnost i drskost mi idu bolje od ičeg..
Ja sam naučila da to smatram pobjedom svojom, ponos me je naučio..
Ali, budući da "ja" i "mi" odavno već ne spadaju u istu kategoriju riječi - moja pobjeda je ujedno i naš poraz..
A krajnje je vrijeme da "ja" dođe malo ispred "mi"..

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>