Neka pričaju tiho kad ime ti kažu
Da ne propadne ovo tijelo života gladno,
Zvijezda kad padne u oči tvoje,
Nestane ljubav u grudama zlata.

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
neka spava mi ovo srce bolno
Previše rana na njemu stoji
Ljeta mi idu i ure mi tuku,
A more još uvijek udara o stijene;
Školjke mu se na obalama sjaje...

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
Samo šapatom usne neka im govore;
Što ne čuju uši bolje će biti,
Što ne znaju misli, to samoj mi je lakše...