Mirisala je soba na ruže,
A tvoje ruke nježno su me grlile,
Plesali su obrisi od svijeća,
Dok usne su me tiho ljubile…
Plovila sam u oceanu poljubaca…
Što su me na valovima strast nosile,
Poput plime i oseke,
Svaku misao i razum su pomutile…
Plamen se lagano širio venama,
A krv poput lave vrelo je kolala,
Nastalo je nevrijeme
Nošeno bujicom osjećaja…
Ruke su se plele u mrežu dodira,
Klizeći tijelom poput satena,
Čuo se samo zvuk uzdaha,
Nošen lahorom emocija…
Pripijenim tijelima nošeni osjećajima,
Zaplovili smo morem drhtaja,
Obuzeti strašću,požudom i nemirima,
Prepušteni užitku novih spoznaja…
Poljubci su se nizali dugo i beskrajno…
Ostavljajući tragove na usnama nečujno…
Vapeći za svakim trenutkom više,
Osluškavajući kako srce ujednačeno diše…
Susreli su se pogledi u očima,
Obasjane sjajem svibanjskim noćima,
Prepušteni ljubavlju i predajama…
Prepušteni jedno drugome bez kraj…