Mirisala je soba na ruže,

A tvoje ruke nježno su me grlile,

Plesali su obrisi od svijeća,

Dok usne su me tiho ljubile…

Plovila sam u oceanu poljubaca…

Što su me na valovima strast nosile,

Poput plime i oseke,

Svaku misao i razum su pomutile…

Plamen se lagano širio venama,

A krv poput lave vrelo je kolala,

Nastalo je nevrijeme

Nošeno bujicom osjećaja…

Ruke su se plele u mrežu dodira,

Klizeći tijelom poput satena,

Čuo se samo zvuk uzdaha,

Nošen lahorom emocija…

Pripijenim tijelima nošeni osjećajima,

Zaplovili smo morem drhtaja,

Obuzeti strašću,požudom i nemirima,

Prepušteni užitku novih spoznaja…

Poljubci su se nizali dugo i beskrajno…

Ostavljajući tragove na usnama nečujno…

Vapeći za svakim trenutkom više,

Osluškavajući kako srce ujednačeno diše…

Susreli su se pogledi u očima,

Obasjane sjajem svibanjskim noćima,

Prepušteni ljubavlju i predajama…

                                                     Prepušteni jedno drugome bez kraj…