željela sam ukrasti dio tvoga raja

obećanje davno, držati do kraja

do groba vjernost da potraje

da se zbog toga nitko ne kaje..

ali ne ide uvijek sve po planu

život okrene i lošu stranu

pa se tada i dana obećanja lome

dalje ide svatko cilju svome...

isprepliću se riječi i dileme

kako ne riješit te probleme,

ali ne može samo jedan ulagati svoj trud,

a drugi se vješto praviti lud...

..ne čekaj me dragi ove noći

tvoje čekanje je uzaludno

na adresu tvoju više neću doći

uzalud je nada, uzalud je trud..

teškim ću korakom krenuti na naše staro mijesto..

sudbina me na put šalje,

ali neću sjesti u naš vagon jer nikad ga nismo ni imali..

i kad ugledam lice drugog grada

da te moram zaboraviti shvatit ću tada,

uzalud su suze tvoje i moje srušili smo mostove svoje..

treba mi snage, moram je smoći

bez tebe dalje ja ču poći,

nikada ne pitaj, gdje sam,

kako mi je,kad bez tebe život život nije..

gledajući sliku prošaputam tvoje ime,

sjetim se ljubav one hladne zime,

u kojoj svaki moj je dan bio ljubavlju tvojom okupan..

i svaka nova noć nam je čar pružala,

snijeg je padao, dok si rekao zbogom ljube, ja moram poći..

i proklela sam noć i zimu tu nisam te željela više ni u svom snu,

i nisam više željela čuti za tebe ohladih se kao zima, a snijeg ti tragove zamete..

proplakah noći kao malo dijete uspomene su mi danas pune sjete,

i ne traži to, ne mogu ti se vratiti,

ne želim više prolaziti bolne scene, ne želim više patiti..

Mrzim te!
Mrzim te zbog toga sto sam sada doma, a do malo prije smo bili skupa.
Mrzim te zbog toga sto još osjećam tvoje poljupce.
Mrzim te zbog toga sto mi tako pašeš u svakom pogledu.
Mrzim te jer voliš istu muziku kao i ja.
Mrzim te jer se slažemo u većini razmišljanja.
Mrzim te jer se s tobom osjećam bas onako kako se želim osjećati.
Mrzim te zbog osjećaja koji u meni stvaraš kad smo skupa, osjećaja da te ne želim pustiti. I neću te pustiti. Držat ću te čvrsto i nastaviti mrziti..

Da li me ti to još voliš...da..sigurno je tako..

Ne,ne umišljam si...taj tvoj pogled..dodiri..riječi koje mi govoriš.. To je sigurno ljubav, ne...nisam pogriješila...on me uistinu voli...sigurna sam u to.. Onaj koji ne voli ne može se ni pretvarati tako sigurno..stvarno...niti jedan glumac nije sposoban za to...ali ipak i ako je sve gluma...i za to treba truda...snage...volje...znači li to da me ipak voliš iako ni ti sam to ne znaš...DA sigurna sam u to...

Kako si me samo gledao...a tek tvoj osmijeh....nešto najljepše što se može doživiti..nema tog izlaska niti zalaska sunca..cvijeta kojim se poigrava vjetar niti pupoljka kojeg miluju tople zrake sunca koji bi se mogao usporediti sa tvojim osmijehom...a da ga opiše...sjaj u tvojim očima se ne može usporediti sa plavetnilom niti jednog mora..da to si ti...onaj kojeg neizmjerno volim...a tek tvoji dodiri...pale mi svaki dio moje kože...gorim u sebi..jače od bilo kojeg vulkana a mojim tijelom se šire bezbrojni potresi...drhtim..tresem se u bujici osjećaja koji izviru iz mene....Ne, ti to nisi mogao glumiti...voliš me...ja bi to osjetila da nije tako.....je li tako ljube da nisi...reci mi...slaži ako moraš....samo mi reci da me voliš...

Ljubav moja prema tebi je

Lijepa kao cvijet

Plaha kao srna

Slijepa kao krtica

Razigrana kao leptir

Nježna kao tvoje ruke

Draga kao uspomene

Tiha kao oči snene.

Ljubav moja prema tebi je

Zamršena kao klupko

Silovita kao grom

Čista kao moje suze

Duboka kao ponorni izvori

Kovitla kao bura u meni

Besane noći, dani su sneni..

Ljubav moja prema tebi je

Ranjiva kao krhka duša

Lepršava kao kosa

Jaka kao stijena

Tužna kao gladno dijete

Sretna kao majka

Nepojmljiva kao bajka...

Ljubav moja prema tebi je...beskrajna i neopisiva

Izdrža ću i ovu noć bez tebe.
I sačeka ću sunce opet sama.
Ti nećeš znati da jedna suza lagano klizi...
Puštam je niz lice, preko usana, da hladna i gorka ostavi trag...
Neću ti priznati da plačem.
Voliš me samo kad se smijem...

Možda jednostavno ljubav nije za mene, možda jednostavno nisam stvorena da budem voljena, ili...ili jednostavno možda nemam dovoljno snage da se pred svakim napadom uzdignute glave borim. Ne mogu više da svaku bol prikrivam slatkim smiješkom, ne želim više da svi misle kako sam čvrsta, kako nemam problema, a u stvari sve je drugačije. U ovom trenutku zaista volim, ono zaista od srca... pokušavam mu to i dokazati, reći mu da ono što osjećam prema njemu je stvarno iskreno...i od srca...ali ne znam koliko uspijevam u tome...

Ono što osjećam prema tebi riječima se ne može iskazati. Kada te vidim obuzme me neki čudan osjećaj. Osjećam kao da lebdim, kao da smo nas dvoje sami u neko našem svijetu, slijepi i gluhi za sve i svakoga... čudno je to. Rastali smo se - kažem zauvijek. Mislim da ću te zaboraviti, govorim da će vrijeme izbrisati sve. Lažem samu sebe, jer iz dana u dan molim Boga da mi te vrati. Da bude sve kao prije...iako znam da je to nemoguće. Strepim sama u dugoj noći, suzama te zovem, nadam se da ćeš ponovo mi doći. Želim ponovo osjetiti tvoje usne i dodir tvoj. Želim ponovo biti sretna...Želim te barem na trenutak pored sebe, želim tvoju ljubav ponovo. Želim se osjetiti voljenom, želim da budemo sretni, jer znam da i ti kao i ja patiš. Znam da me voliš...ali ludi ponos ne da nam da opet budemo zajedno. Prokleti ponos stoji na putu našoj sreći. A kada bi opet bili zajedno...znam, znam da bi s e zauvijek voljeli jer ono što osjećamo jedno prema drugom nije glupost niti hir, nego nešto dublje i najiskrenije. Zato mi ostaje samo da ti kažem da ću te zauvijek voljeti, možda nikada ponovo nećemo biti skupa, nikada više nećemo biti jedno kao što smo prije bili, ali moja ljubav prema tebi vječno će da živi, jer ja te volim iskreno i duboko...LJUBE JEDINA LJUBAVI MOJA..

Jednostavno je teško zaboraviti neke stvari ma koliko se trudila. Stvari koje su već odavno izgubile svoj smisao. Voljeti nekoga, a znati da tu više nikada ništa neće biti, teško je...Svakim danom sve više gubim snagu, bojim se sopstvene propasti. Ljubav je neopisiva, ona je ujedno nešto divno i nešto najgore. Svjetlost u životu, bol na srcu. Koliko samo puta kažem sebi gotovo je, tu je kraj. Govorim to a želim suprotno. Um mi nadvladava srce. Pokušavam utišati vapaje duše, ugušiti glasove koji mi govore ono što i srce, da je to ljubav, iskrena. Ali nemoguće je zaboraviti svu tu sreću koju sam tada imala, sve ono što osjećam još uvijek iskreno je...predano,do kraja.. Osjećam da po prvi put iskreno volim. Valjda je ljubav i poslije 3 godine osjećati isto kao prvi put, valjda je ljubav i poslije 3 godine zadrhtati kada god ga vidim, valjda je ljubav pri pomisli na njega osjetiti čudne drhtaje u stomaku, tijelu. Valjda je to ljubav... Zaista je iskreno ono što osjećam, iskreno je ono što mislim...ja stvarno iskreno volim. Bože, pa ova ljubav toliko boli. Zašto on jednostavno ne izađe iz mog srca. Pa prošlo je dugo vremena. Prošlo je toliko dana ispunjenih bolom, zar više vrijedi čekati, nadati se...zar vrijedi više patiti. Bol me ubija, želim da nestane, želim zaboraviti...trudim se ali ne mogu. Prokleta ljubav ubija me...zašto jednostavno ne nestaneš...zašto još uvijek živiš u meni...zašto još uvijek..

"Neka ne vidi nitko, na svijetu tom
da je tuga našla mjesto i u srcu mom.
Zatvorit ću oči, da mi suza ne kane
poželjeti da mi, bijela zora ne svane.

Zabranit ću srcu, da misli na tebe
iako sam tebi nepovratno, poklonila sebe.
Zabranit ću očima, da gledaju tvoju sliku
iako te nalaze, baš u svakom liku.

Zabranit ću srcu, ali me neće slušati
a poklon moj, nemaš kome vratiti.
Ja branit ću očima , ali one ne haju
od tuge ću ljube, umrijeti na kraju."

"Šapni mi da ljubav
nikad neće proći
da nas ona veže
i nad nama ima moć.

Šapni mi da želiš
svojim srcem svim
da se zorom ranom
ja kraj tebe probudim.

Šapni mi da želiš
da te ljubim ja
da ti druga ljubav
osim moje ne treba."