Ono što osjećam prema tebi riječima se ne može iskazati. Kada te vidim obuzme me neki čudan osjećaj. Osjećam kao da lebdim, kao da smo nas dvoje sami u neko našem svijetu, slijepi i gluhi za sve i svakoga... čudno je to. Rastali smo se - kažem zauvijek. Mislim da ću te zaboraviti, govorim da će vrijeme izbrisati sve. Lažem samu sebe, jer iz dana u dan molim Boga da mi te vrati. Da bude sve kao prije...iako znam da je to nemoguće. Strepim sama u dugoj noći, suzama te zovem, nadam se da ćeš ponovo mi doći. Želim ponovo osjetiti tvoje usne i dodir tvoj. Želim ponovo biti sretna...Želim te barem na trenutak pored sebe, želim tvoju ljubav ponovo. Želim se osjetiti voljenom, želim da budemo sretni, jer znam da i ti kao i ja patiš. Znam da me voliš...ali ludi ponos ne da nam da opet budemo zajedno. Prokleti ponos stoji na putu našoj sreći. A kada bi opet bili zajedno...znam, znam da bi s e zauvijek voljeli jer ono što osjećamo jedno prema drugom nije glupost niti hir, nego nešto dublje i najiskrenije. Zato mi ostaje samo da ti kažem da ću te zauvijek voljeti, možda nikada ponovo nećemo biti skupa, nikada više nećemo biti jedno kao što smo prije bili, ali moja ljubav prema tebi vječno će da živi, jer ja te volim iskreno i duboko...LJUBE JEDINA LJUBAVI MOJA..