Ne čuješ, ne čuješ me..
Gotovo prozirna uz tebe dišem..
Kojim imenom nazivaš me kada zamiriše tuga zrcaleći se u šapatu vjetra, čijim usnama putuju tvoji poljupci, u čijem bilu kuca tvoja ljubav kada zagrli te tama, reci mi..
Ne čuješ, ne čuješ me..
Ni kada u krik pretvara se želja, ni kada misliš da sve je u redu jer se smijem..
Ni kada kao prosjakinja darovani novčić čuvam u oku dragocjene sate i obrise tvoje blizine,
Ti ne čuješ me..
Osluhni srcem tišinu kojom te miluju moje misli, poslušaj, i čuti ćeš u svakoj neizrečenoj riječi koliko sam Tvoja.
Nema komentara:
Objavi komentar