Tamo gdje je srce..

Kada te posjete kiše jesenje

i vjetrovi s planine razmrse ti kose

kada izborano lice dotaknu ti prve kapi i pahulje meke

neka te sjete na mene,poput iskre plamena tek..

 

Kada ti očima zaplove oblaci sjete

a zagrljaji zajecaju prazninom gdje srce bijaše

kamenite sjene čežnje,bršljanom obrasle

okovaće  tišinu duše novim nemirom..

 

Gdje srce bijaše, šaka pepela

a paučinom  sudbine,vrijeme gnijezdo plete

rumene rosne  zore i tople noći mjesečine

dišu tiho  isprepletene,pred ogledalom istine..

 

A opet, ne voljeti ne mogu

jer doći će neka nova proljeća

kad okopne snjegovi, i život zazeleni

probudi će tebe ponovno u meni..