Mogli su oni jedno bez drugog..

Mogli su čak biti s drugima, 

pronaći nove ljubavi, okrenuti

 ledja jedno drugom..

 Ali su se uvijek vraćali.

Bili su isti - isti inat, isti ponos, ista osjećanja..

Voljeli su se i mrzli u isto vrijeme.. 

A takva ljubav je jača od svega..

 

SVE U MENI MRTVO JE..

POSTALA SAM SLIKA JEDNOGA

RAZRUŠENOGA SNA..

OBRIS NEČIJEG SJEĆANJA..

DIO NEKOG DNA..

POSTALA SAM BLIJEDO LICE

S POGLEDOM BEZ SJAJA

S USNAMA BEZ IZRAŽAJA..

POSTALA SAM JESENJA KIŠA

IZGUBLJENA U TOPLINI LJETA

POSLJEDNJA KAP,

PROLJETNA SJETA..

POSTALA SAM SJENA

PRATIM KIŠU DUGU

PUTUJEM S VJETROM

I U SEBI NOSIM TUGU..

POSTALA SAM KIP

ŽIVOGA SRCA

NIJEMA, MRTVA, SAMA

ALI IPAK ŽIVA..

UZ OTKUCAJE SRCA..

OTIŠLA JE DUŠA I ODNIJELA SVE,

NIŠTA SAČUVALA NISAM..

NI NJEGA KOJI MI JE NEKADA BIO SVE..

NI ONU LJUBAV,

KOJA SADA UBILA ME JE..

TEŠKO JE..

Teško je vratiti vrijeme

kad nema ni jednoga mosta..

Kada od svega što je bilo

više ni sjećanje ne osta..

Teško je svakoga dana

miješati snove s javom..

sve što je nekada bilo

danas zvati zaboravom..

Teško je drugoga ljubiti

a za tobom luditi..

Trebalo mi je toliko vremena

da nastavim živjeti bez tebe..

toliko suza i neprospavanih noći

i toliko snage da zavaram samu sebe..

I sada kada sam donekle uspjela

kao za inat mi kule rušiš

pojaviš se na sekundu

i opet me svojim pogledom mučiš..

Zašto mi to sada radiš

opet one stare iskre pališ..

I opet ponovo počinjem

samu sebe da zavaravam,

glumim pred svima da mi nije stalo

a noćima tamnim

svoju ljubav povjeravam..

U toj laži mi je jedini spas

jer sve su ostalo boli i sjete..

Izvana sam hladna, čelična žena..

a iz unutra ranjivo i uplašeno dijete..

PONOS..

Ako se ikada sretnemo na ulici..

Ti prođi..prođi kao da se ne znamo..

Jer ja dobro znam..

da ti nije svejedno..

Ali ono što nas sprječava

da se opet osmjehnemo

jedno drugom..

da si pružimo ruke..

to je nešto što se zove..

ponos..

ZAUVIJEK U MISLIMA..

I kada te ne vidim,

znam da si tu..

I kada te ne čujem,

čujem tvoj glas..

Kada te ne dodirujem,

osjećam te pod rukama..

Čak i kada te ne ljubim,

milujem te usnama..

Kada i plačem,

sretna sam zbog tebe..

Kada grlim druge,

zamišljam tebe uz sebe..

TI MOŽEŠ..

Ti možeš vječno plakati

sve tvoje isplakane suze

nikada neće boljeti

kao što boli jedna moja suza..

Ti možeš imati stotine djevojaka

i svi njihovi poljupci

ne vole

kao što voli jedan moj poljubac..

Ti možeš putovati

i nikada nećeš stići

tako daleko kao što stigne

jedna moja riječ do tvoga srca dalekoga..

Ti možeš otići na sunce,

ono te nikada neće ugrijati

kao što te grije

toplina jednog mojeg zagrljaja..

Ti možeš tisuću puta reci "zbogom"

meni je dosta jedno

ja ću znati

da više nisam tvoja..

SAMO..NE VIŠE TVOJA..

Noćas sam druge usne ljubila..

oči zatvorila i dugoo ih ljubila..

Željela sam tebe..da budeš tu..

ali drugi je bio u mojem naručju..

Noćas su zvijezde padale

sve su mi se u lice smijale..

Ljubim njega a mislim na tebe..

Noćas je bio on..

sutra će netko drugi..

i u svakom ću tražiti nešto tvoje

da mi barem na trenutak bude bolje..

Možda ću im dati svoje tijelo,

neka rade s njim što god požele..

dušu i srce im ne mogu dati..

jer su zauvijek ostali kraj tebe..

Sve više krećem putem gubitnika

koji više ne osjeća ni kajanje ni bol..

I nikoga više voljeti neću..

Sačuvati ću ovo malo ljubavi samo za tebe..

možda nam se putovi nekada ponovo sretnu

a tada..

mene će i dalje imati svatko..

NE ZNAM KADA VIŠE BOLI..

KADA SI TU ILI KADA TE NEMA..

KADA ME GLEDAŠ ILI KADA SMO

STRANCI..

NE ZNAM ŠTA VIŠE BOLI..

TA TVOJA SJEDA KOSA

ILI TVOJE OČI..

KADA TE ŽELIM ILI KADA TE DOZIVAM..

KADA SE DAJEM ILI KADA SE MOLIM..

KADA TE MRZIM ILI KADA TE VOLIM..

NE ZNAM ALI ZNAM DA SVAKAKO BOLI..

ŽELIM..

Želim te zaboraviti

jer ti si samo požutjela slika

u mome sjećanju.

Želim te zaboraviti

jer ti si prošlost,

a oni koji dolaze su sadašnjost.

Želim te zaboraviti

jer ti si samo u mojoj mašti

daleko od stvarnosti.

Želim te zaboraviti

jer ti si..................

NJE NEMA VIŠE..

Voljela ga je možda i previše

ali znam da ga je voljela svim srcem

U proljeće kad su pjevale ptice

kad je cvalo cvijeće maštala je o njemu.

Mislila je na njegove najljepše oči

i pitala se da li će joj i kada opet doći

U hladnu jesen kad je lišće padalo

plakala je za njim

Noću kad su zvijezde sjale

sanjala je o njemu,

maštala o sreći

voljela ga je

a on nju nije.

Često se pitala zašto je život tako gorak i tužan

zato su svi oko nje sretni

a njeno srce samo za njega tuče

A sada kad je opet stigla jesen

sa sobom donijela duge kiše

ona plakat neće

jer nema je više.

On je sad shvatio

kolika je ljubav njezina bila

Sad bi on htio vratiti vrijeme

vratiti njeznu bol i tugu

Tek je sad shvatio što je prava ljubav

i kako ona boli

Sad je shvatio

sad kad nje nema više

zašto je plakala s kapima kiše

Zašto je svoje boli krila

sada je shvatio koliko je nesretna bila

Sad i on nju voli

ali ta ljubav ne vrijedi više

jer osobu koju voli

NJE NEMA VIŠE.

Znaš li ti..

Znaš li ti jedino moje..
Znaš li koliko sam samo puta do sada , 
u ovim proteklim vremenima poželjela
 da budem barem jedna od milion zvijezda u tvojim očima,?
Da budem barem jedan mali dio razloga
zbog kojeg ti oči tako božanstveno sjaje..
da budem zvijezda koja će ti osvjetljavati put?
Znaš li koliko sam puta poželjela..
da budem barem jedna mala, zraka sunca
što ti ujutro miluje lice dok se lijeno protežeš u krevetu....
još uvijek zbunjen od sna.... da budem sunce u tvome osmjehu
od kojeg ćeš blistati cijeloga života.?
Koliko sam samo puta poželjela..
da osjetim mekoću tvoje kože, toplinu tvoga tijela..
poželjela....da osjetiš otkucaje moga srca koje kuca samo za tebe.. ?
A večeras...večeras.. sam poželjela da sve ovo traje vječno..
poželjela sam jer to je ono što me čini sretnom ljubavi moj...
sjaj u tvom pogledu...osmijeh u tvojim očima..

Mnogi su mi ljubav priznavali i
kazali da zbog mene pate,
da volim tebe nikako da shvate
jer samo ti imaš dio srca 
moga i tebe ću voljeti do kraja 
života svoga..

Crvena će ruža na sastanku venuti,
nemoj ti zaboravit mene,ni ja tebe neću
dok mi smrtnu ne upale svijeću
i dok ona će tiho gorjet,shvatit ćeš
da je postojao netko tko te jako voli..

A kad čuješ vjetar ili gromove,
to ću ti ja slati anđele da čuvaju
srce tvoje,da drugi ne ukradu ono,
što je nekad bilo moje..

KAD KIŠA PADA SVAKA KAP JE MOJA SUZA ZA TEBE..

Jedna tuzna prica..

VOLJELI SMO ISTO.. JA NJEGA.. A ON SEBE..

PLAVE OČI..

Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..
Plavu im boju
tuga povremeno smrači..
Ali,ti uvijek znaš
učiniti da im misao
za dalje sjajnu boju vrati..
Zbog toga si pojam snage
iz koje i ja snagu crpim..
Ne želim da tvoje srce
više nikakvu bol trpi..
Što je bilo,
vratiti se ne može..
Idemo dalje..
Budi snaga moja,
ja ću snaga tvoja..
Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..

TIŠINA U MENI..

TIŠINA U TEBI..

TIŠINA MEĐU NAMA..

JEDNO DO DRUGOGA..

 PRUŽAMO GOLE GRANE

JA NA SJEVER..

TI PREMA OBLACIMA..

KORIJENJE NAM SE ISPREPLELO,

A KROŠNJE NAM SE ODMIČU..

Ako me ikada potražiš..

znaš gdje ćeš me naći,

naše jezero još uvijek te čeka..

i čezne za tvojim osmjehom..

Voda je još bistra i plava,

još je u njoj odraz tvojih očiju..

Kada viknem tvoje ime,

ptice umuknu i jeka mi vrati glas..

Ma što znače te duge godine?!

Ja sam još tvoja

i biti ću..

čiji god da si sada..

Ako me ikada potražiš

u mojim snovima,

znaš gdje ćeš me naći..

Crikvenica..

Opet smo se vidjeli,opet nakon toliko godina.. Bio si isti,bila sam ista..Oboje smo željeli isto,ali to nismo dobili..Drugi su opet stavili trnje na nas put..Pogledima smo se razumjeli. Znam želio si me,kao i ja tebe..Mnogi su bili oko mene,ali samo jedan dodir tvoje ruke na mojom ramenu značio je više nego poljupci s nekim drugim.. Srca su željela biti zajedno,moje ruke su tražile tebe,tvoje usne tražile mene.Dane smo proveli zajedno i zbog drugih nismo mogli uživati u našoj ljubavi.. Nisam imala hrabrosti ostaviti sve iza sebe...Svako jutro budila sam se s osmijehom jer sam znala da ću te vidjet,da ćemo zajedno popiti kavu.. Ali isto tako sam znala da te neću moći poljubiti,ali nije bilo važno..
Tvoja blizina mi je bila dovoljna..Osjetila sam svaki tvoj pogled,osjetio si svaki moj pogled.. Trenutak s tobom vrijedio je više nego dani s nekim drugim.. ljubavi moja,opet nas daljina rastavlja..Opet smo pročitali istu knjigu iako smo znali kakav je kraj..Najviše me boli to što ti nisam uspjela reći "zbogom ljubavi..". Morala sam otići,a ti nisi stigao na vrijeme iako ti to želio.. Boli me to što te nisam zagrlila po posljednji put jer tko zna hoćemo se ikad više vidjet..I ako se vidimo možda ćemo biti drugačiji,ali sigurna sam da se naša ljubav ugasiti neće,kao što se nije ugasila tokom ovih godina..Uvijek u dubini duše znali smo da pripadamo jedno drugom i da nas ljubav veže....

 VRATITI ĆU SE..

KAO ŠTO SAM TI I OBEĆALA..

 

Pločnik..

Spretno sam se spoticala o svoje teške cipele,

a ti si bio pločnik o koji sam udarala..

I vidiš , sad više nema ožiljaka od pada , 

sve zaraste kad srce preboli..

A toliko si se smijao mom hodu ne znajući da mogu i da poletim..

Nije važno..

Kao da je važno da li me ti mrziš ili voliš
Jaka stvar ..

 I nije baš velika razlika između tvoje ljubavi i mržnje.
Svejedno je .. Kao da je važno da li me prezireš, noćima proklinješ ili možda zaspiš s mojim imenom na usnama. Nevažna stvar .. Kao da je važno da li sam ti jedina, prva ili posljednja, sreća ili tuga, gospodar ili sluga. Nebitna stvar .. Važno je samo da kad si pored mene tvojim venama vrela krv teče.. 

I nemoj mi nikad ravnodušnost nuditi .. Možeš me milovati-ubiti, pomilovati-osuditi samo nemoj nikada tek radi reda, iz navike me ljubiti ..

Neću ići za tobom. Ne zavaravaj se ... Ne traži utjehu u meni, ne nadaj mi se ...
Ne očekuj da te ikada više razumijem, da ti ispunjavam želje ... Ništa ne traži ...
Odavno sam ja prestala sjati onim vječnim sjajem ...
Odavno sam ja gubitnik u tvojim očima ...
Odavno sam ja izgubila svake niti vezane za tebe ...
Odavno ... Ti ime ne pamtim više.. 

Opća opasnost- Rastaviše i nas dvoje..