Trebalo mi je toliko vremena

da nastavim živjeti bez tebe..

toliko suza i neprospavanih noći

i toliko snage da zavaram samu sebe..

I sada kada sam donekle uspjela

kao za inat mi kule rušiš

pojaviš se na sekundu

i opet me svojim pogledom mučiš..

Zašto mi to sada radiš

opet one stare iskre pališ..

I opet ponovo počinjem

samu sebe da zavaravam,

glumim pred svima da mi nije stalo

a noćima tamnim

svoju ljubav povjeravam..

U toj laži mi je jedini spas

jer sve su ostalo boli i sjete..

Izvana sam hladna, čelična žena..

a iz unutra ranjivo i uplašeno dijete..