..

Koliko god prošlo vremena nikad se nismo promijenili. Pa zašto onda pogrbljeni i tihi čekamo slučajni susret? Zašto tvoje tijelo ne grije drugu stranu moga kreveta? I, da, zašto toliko treba da dođeš? Uvijek pitanja, bespotrebna, a opet tako vrijedna, pitanja čiji mi odgovori znače toliko da me svaki put mogu dići sa zemlje ili učiniti da potištena sjedim u kutu sobe i mislim o nama. Tako puno misli, bez reda i bez cenzure. I na kraju,sve su priče o nama ispričane, ali ne i jasne, ali ne i riješene.