Ironija naša ljubav je postala, samo je gorka uspomena ostala,
još zadrhtim kada te vidim, i poželim da vrijeme nam vrati dane kada smo sretni bili mi.
kao stranci gledamo se sada a kao jedno mi smo disali,
kao stranci, ne bi nas ni lanci, sad jedno za drugo ponovo vezali.
Tko nam je kriv što smo sreću potrošili ljubav smo nasu u vjetar bacili
sutra je novi dan, daj vjeruj mi bez tebe ja naučila sam sretno živjeti..
Nema komentara:
Objavi komentar