ZA TEBE KOJI NE POSTOJIŠ..

Neću ti spomenuti ime.
neću da itko sazna da
te još uvijek trebam i volim,
a ti....ako sam ti ikada značila
upola manje od onog što si mi rekao,
u ovim ćeš riječima prepoznati.
I nemoj se ljutiti što još
uvijek pišem za tebe.
Toliko sam ti toga napisala,
a još ti nisam rekla sve
što sam htjela.
Ako sad ovo čitaš,
čitaj između redaka jer to
je za tebe.
Više ne znam kako da ti
kažem da je sat vječnosti zastao
kad smo se rastali,
a vrijeme kliznulo
satom prolaznosti.
Neprestano se pitam je li
uopće trebala da jedno
drugom pružamo
ljubav i nježnosti kao što
sada pružamo bol.
Noćas si u mojim mislima bio
tako stvaran i tako blizu da sam
poželjela ne probuditi se.....,
no jutro je ipak došlo i iznova
gledam novi dan bez tebe
i tvojih poljubaca.
Koliko puta na dan poželim
imati te kraj sebe,
koliko puta poželim čuti ti glas
pred vratima svoje duše!!!!!
Kamo i kako bez tebe kad si me
tako dugo držao u mreži
svojih maštanja????
Možda će te moje
riječi iznenaditi,
možda si mislio da te više
ne volim i da sam te preboljela.
Ne znam je li uopće moguće
ne voljeti te.
Bez tebe ne osjećam ništa,
ni ljubav ni mržnju.
Misli su mi potpuno izgubljene.
Molim te ne zamjeri što sam
ovo napisala,
jer riječi nisu važne,
važno je ono to je između redaka,
ono što se ne može iskazati.
Moram još napisati samo ono
što ti nikada nisam imala snage
i hrabrosti reći,
ono što osjećam i što sam
osjećala tijekom svih
ovih godina .koji su već davno
prestali biti iza nas.....
JUČER KAD SI BIO
STVARNOST VOLJELA SAM TE,
I DANAS KAD TE GUBIM VOLIM TE,
I SUTRA KADA BUDEŠ ..

PROŠLOST VOLJET ĆU TE....!!!!