Tuga u očima jedne djevojke

"Zašto te nema?
Gledam u prazno... Sve što vidim je magla ispred sebe. Hodam kroz noć. Obavija me gusti dim vlage, nema svijetla. Koračam ulicom u suzama. Nema te kraj mene. Još si me jučer ljubio, a danas već plačem zbog tebe. Oko mene glasovi tame i sjete. Ispred mene sam prazna cesta i gusta magla. Koga tražim? Zašto koračam...? Zašto uopće živim? Ne mogu te ljubiti. Ne mogu osjećati tvoj dah na sebi... Što mi vrijede riječi utjehe kada si otišao? Otkada te nema svake večeri brojim zvijezde, svake večeri gledam u nebo i molim se. Molim se za tebe, da te zaboravim... Da ne mislim na tvoje zelene oči... Ne mogu si pomoći...Nema lijeka... Zašto te nema? Zašto mi toliko nedostaješ? Zašto te jednostavno ne mogu zaboraviti??? Pokušala sam voljeti nekoga, ali ljubim ga i vidim tebe... Nedostaješ mi, ljubavi...."

Tebi ljube moja..

"Ti si moja sudbina....
Koliko te dugo nisam vidjela?
Danima? Mjesecima? Koliko?
Javiš mi se s vremena na vrijeme...
Čekam dan kada ćeš mi opet doći...
Kada ću te zagrliti kao što sam te zagrlila tvoje zadnje večeri.
Kada si odlazio gledao si me u oči,
sjećali smo se dana kada smo bili dobri prijatelji.
Nedostaje mi moj prijatelja, nedostaješ mi ti...
Dali znaš to?
Sve bih dala da nisi morao otići..."

vrtlog života...

"Kao da nikada nije ni postojalo,
nestaje u magli samog sjećanja,
ne ostavlja tragove za sobom,
kao da nikada nije ni bilo...

Odlazim, ili ostajem tu gdje jesam,
ništa novo za ovu dušu pred izborom,
odgovor se negdje duboko nalazi,
samo se skriva od očiju da se ne vidi...

Oprostila sam mnogo, možda previše,
da bi sada padala opet na istom ispitu,
koraci više ne dopiru do mene,
sve ostaje u prašini naše prošlosti..."

U očima tuga

"Ne ostavljaj me
Nikada samu u tami
U tami raste strah
Ljubav blijedi
U očima tuga
Ni zvijezde nemaju sjaj
Umjesto njih crne ptice
Crne ptice zlosutnice
Ispuhale bure dušu
Ispile oluje suze
Ostalo samo more bola"

Dolje ledena kiša sipi i ogoljele grane vlaži,
moj pogled nekud luta među oblacima
tebe traži..
Posljednji put te poljubih
i vidjeh osmijeh tvoj,
to bješe skroman oproštaj i zadnji zagrljaj moj..
Kako je hladna kiša
a tvoje ruke su tople..
Jesen mi donosi maglu i tugu
i prekri zauvijek te oči mile..

Jednoga dana me vise neće biti..

vrijeme je presporo za mene..

kazaljke na satu se polako pomjeraju

i kao da mi svake sekunde daju

do znanja da nije moj..

i da više neće nikad biti..

Ali tješim se,

jer će nekad

moje kazaljke stati..

i mene će odnijeti vječnost..

Umirem

Umirem dušo, tiho umirem

za tvojim medenim usnama.

Za našim slatkim noćima

tuga u mojim je, dušo očima..

U moju času dušo sipaj mi otrova

ne želim dugo, umirati zbog bola.

Otrov mi sipaj, da brže umirem ja

s imenom tvojim na usnama..

Otrovno vino il ljubav tvoja otrovna

i jedno i drugo, meni nose kraj.

Otrovan bjeh i zagrljaj tvoj

umirem dušo u mukama, al samo

žalim što ne umirem na tvojim rukama..

"Ljubav je vječna a mi smo samo prolaznici"

"lako ću se povuci otići iz života tvoga a ona neka bude sretna kraj dečka mog"

Ljubav je vječna a mi smo samo prolaznici

Tako je bilo savršeno
Sve super i nezaboravno
Bili smo sretni i voljeli smo se
Ali sad sve prekinuto je.

Rekao si da ti treba vremena
A ja sam bila uporna
Nisam te htjela pustiti
I sad si mi to odlučio vratiti.

Uzeo si moje srce
Prije si ga gledao ko sunce
A sad ti je ono tuga
Bez mene,tvog životnog druga.

Nezmnam više kako da ti se obratim
Svega me strah,previše se bojim
Strah me da tebe prebolim
Dođi i spasi me,znaj da jedino tebe volim..

Zar sve po starom?

Stvarno pokušavam bit iskrena.
Bojim se, da se opet ne naviknem na tebe..strah me je da se sve ne vrati na staro.
Ne želim ono, nikad vise se ne želim vratit na ono staro.
I zato me je strah..

"Ti i ja imali smo sve u rukama..

navika od nas je strance stvorila..
Samo kad se sjetim koliko smo puta pali i ustali..
I ruke uvijek pružali..
Ti i ja sad smo na kraju puta..

istina boli vise nego rana ljuta.."

Imam samo tebe..

Srušenih ideala koračam kroz noć
nosim ti posljednji komad radosti
kucnut ću na vrata i kleknuti
...ljubavi molim te oprosti mi

Sve su mi ukrali i dušu ubili
nemem ti šta pružiti osim sebe
otvori mi vrata u ovoj hladnoj noći
ja nemam nikog,imam samo tebe.

Na drhtavim rukama srce ti nosim
šiba me vjetar dok zovem ti ime
kroz napukle usne za ljubav te prosim
dok drhtim od jada,dok plačem od zime..

Volim te još..

Provela sam godine sa drugim
zavoljela ga iskreno i čisto
pružio je mnogo mi topline
ali nije kao s tobom isto...

Voljela sam jednom u životu
onim žarom kada sve zapeče
nisam znala da ću te izgubit
to subotnje prohujalo veće...

I sad često tvoje ime dođe
kao kaplja na usnama vrelim
ali sudbina odredila me njemu
i sa njim ja život svoj dijelim...

Prešuti ime moje, izdajice,
kao što prešutio si i moje srce
koje si nosio na vrelom dlanu...
kao što si prešutio svoje suze
ostavljene na mom  jastuku...

Veži mi oči pred ponorom,
slomi mi krila pred posljednji let...

Prešuti ime moje, izdajice,
kad glasove začuješ u sebi,
samom se zakuni
kao što meni si se kleo,
usne neka zauvijek zanijeme od laži...

Veži mi ruke pred ponorom,
slomi mi krila pred posljednji let...

Prešuti ime moje pred smirajem dana
kad crveno nebo ovije grad,
prešuti -
kad snjegovi zamirišu prvim sjajem,
kad vjetar pjesmu povede,
a kiše moje stope izbrišu...

Prešuti -
u molitvi novom danu
ime moje prešuti...
Vrijeme neka stane,
nebo neka se sruši,
ali samo me

    prešuti...

S jastuka na jastuk snove selim
rijetko te imam koliko te želim
nikada nitko za tebe ne smije da zna...

Idem za tobom i stope ti brišem
da sakrijem da volim te sve više
o tebi nikada nikome ne govorim ja...

Veži mi ruke da te ne grlim...
Veži mi oči da te ne vidim...

Od prvog dana zabranjeno mi je da te volim
zabranjeno mi je da te sanjam,
voljet ću te u pjesmama mojim...
Odluči sam, ostavi me kao da ne postojim
bit će bolje i tebi i meni,
voljet ću te u pjesmama mojim...

Njegovati ću sjećanja da ne izblijede,

Hraniti ću nadu da ju tuga ne ubere,

Čuvati ću ljubav,tvojim imenom će se zvati,

U duši nju ćeš uvijek moći pronaći…

Tražit ću pristanište kada nas život umori,

Uvalu sigurnu,gdje nema boli,

Da se oboje odmorimo od životnih lutanja i težnji,

Od beskonačnog traganja i maglovitih ponora što se skrivaju u sjeni…

Voljet ću te i kada sumnje me nadjačaju,

Branit ću te kada te nevolje napadnu,

Pružit ću ruke da te dohvatim prije pada,

Utješit te kada tuga nad nama zavlada…

Bit ću uz tebe kada te svi napuste,

Pružit ću ti rame da na njemu zaplačeš,

Čuvati ću sve tvoje slabosti i tajne,

Štovat ću sve tvoje vrline i mane….

Neću te tražiti za uzvrat mnogo,

Samo me voli i čuvaj pred ljudima i Bogom,

Moja ljubav je miraz koji za tebe plaćam,

                                               A tvoje srce je danak koji mi za sreću uzvraćaš….

Mirisala je soba na ruže,

A tvoje ruke nježno su me grlile,

Plesali su obrisi od svijeća,

Dok usne su me tiho ljubile…

Plovila sam u oceanu poljubaca…

Što su me na valovima strast nosile,

Poput plime i oseke,

Svaku misao i razum su pomutile…

Plamen se lagano širio venama,

A krv poput lave vrelo je kolala,

Nastalo je nevrijeme

Nošeno bujicom osjećaja…

Ruke su se plele u mrežu dodira,

Klizeći tijelom poput satena,

Čuo se samo zvuk uzdaha,

Nošen lahorom emocija…

Pripijenim tijelima nošeni osjećajima,

Zaplovili smo morem drhtaja,

Obuzeti strašću,požudom i nemirima,

Prepušteni užitku novih spoznaja…

Poljubci su se nizali dugo i beskrajno…

Ostavljajući tragove na usnama nečujno…

Vapeći za svakim trenutkom više,

Osluškavajući kako srce ujednačeno diše…

Susreli su se pogledi u očima,

Obasjane sjajem svibanjskim noćima,

Prepušteni ljubavlju i predajama…

                                                     Prepušteni jedno drugome bez kraj…

Pogledaj oko sebe..

Pogledaj malo na svijet oko sebe
vidjet ćeš mnogo tužnih lica
pronađi mene i ja sam tu
i svi smo slomljenog srca..

Ti živiš život samo za sebe
nije te briga za tuđu bol
takav život nije za tebe
ti ne čuješ njihov zov..

Jednog ćeš dana i ti tako
ne možeš uvijek biti bez bola
vidjet ćeš da nije nimalo lako
kad kroz vene tuga kola..