"Čupanjem tog jednog razloga dobijaš snagu da se boriš, da ideš naprijed, dalje, da svoj svijet izgrađujes onako kako ti želiš, a ne kako to drugi hoće. Bora je na čelu, ali je prkos i inat u tebi, jer možeš i hoćeš i ideš, ma koliko god se činilo bezizlaznim.. Bore su nam vanjski ožiljci duše, ali ne slamaju nas tako lako.."

"Mene su noćas suze gušile i jastuk ih je prigušivao i upijao, ali nije bio dovoljan.Jutro je osvanulo sunčano, suze su presušile i ja sam jača u spoznaji kako je veliko i jako i to što sam živa i relativno zdrava. Sve ostale tuge i suze sami sebi stvaramo i nanosimo. Ja to više niti želim, niti hoću. Svoje tuge pretvorit ću u radosti i uživat u tom jednom jedinom životu koji mi je dan, ne da ga uništavam, nego da ga živim dostojno čovjeka. Ja to mogu i hoću, ako nitko neće da mi pomogne učinit ću to sama, ali ne pristajem na poraze.
Izlazim iz te tame i radujm se novom danu, ovo danas nikad se neće ponoviti, već sutra će biti prošlost i ja starija za jedan dan i siromašnija za njegovu radost. Lijep si dan želim i radujem se životu i uživah u njemu. Ionako mi nitko za moje tuge i sekiranja neće reći hvala."

"od snova se ne živi, ako ih ostavljamo usnule...lijepo je sanjati tople usne na svojima i zagrljaj iz kojeg ne želiš otići i udisati miris nekih proljeća...a onda se probudiš..i vidiš, u postelji si sam, i grliš jastuk, koji ti ne odgovara dodirom od kojeg imaš snage nastaviti dalje...a na stanici života možeš ostati vječno čekati, ili se ukrcati na neki vlak, makar samo iz radoznalosti kamo će te odvesti!!!! možda se iznenadiš, vidjevši laste koje s radošću slijeću na tvoj dlan, donoseći tebi drago proljeće..i normalno da su umorne nakon dugog leta, a ti im možeš dati kap vode, da se okrijepe.."

"Šutnja. Najtrajniji od svih prijatelja, najvjerniji pratilac životu, najrazorniji poticaj samoće...Vučji brlog iz kojega ni zova mjesecu se ne može čuti...samo šum otpalog, ugaženog lišća i dah tuge izgubljen u noći što tihim ritmom dodiruje srce..a vjetar mirise nosi. Mirise zamišljenih daljina i ispruženih ruku.."

"Ljubav je čin

vječnog opraštanja"

Temelji čvrstog i dugotrajnog prijateljstva..

1. Razgovor




2. Ravnopravnost




3. Slične vrijednosti




4. Tolerancija




5. Trud




6. Razumjevanje

Žena mora poznavati samo jednog muškarca


kako bi upoznala sve muškarce,


dok muškarac može poznavati sve žene

a ipak ne shvatiti ni jednu..

Ponekad počneš sumnjati u sebe
kad otvoriš oči i razočaraš se..

Trčala sam u suprotnom smjeru od sebe

po mokroj ulici bježeći od uspomena

hvatajući izgubljeni dah

ohrabrivala pluća da dišu

srce da se ne gubi..sklanjala svoje oči

da se ne sjećaju tvojih..

Trčala sam zamršene kose

spašavajući svoju nazeblu dušu

da se ne bi opet razbolila u proljeće,

Trčala sam i na uglu se sudarila s tobom..

Patim u samoći,

mjesec mi je dug,

vjetar lišće nisi,

vrti ga u krug..

A ulica je pusta,

tek prolaznik koji,

a naše mjesto na nasipu

i dalje osamljeno stoji..

I dok tako hodam sama,

srce mi prekrila tama,

duša se sa ponosom ogorčeno bori,

ali srce te još želi i voli..

Nebo sa mnom danas tuguje,

mjesec samnom druguje..

A ti, tko si mi ti?

I tko sam tebi sad ja..

Gledam te svakog dana,

puna patnje i tuge,

samo tebe volim,

a mogla bih i druge..

Dani bez tebe su mi

sve mračniji i bez sjaja,

a ti okrutna dušo,

ti nemaš osjećaja..

Gdje ti je osjećaj ljudski

zar ne vidiš patnje moje..?

Zar za mrvice ljubavi i sreće

molim te ljube moja..

Ljubavi moja..ti koji spavaš na praznom jastuku pored mene
ti koji nisi moj a srce moje prepuno je tebe..
tvoga imena..tvojih usana..poljubaca..
ti koji si daleko sjetiš li me se ponekad,
sjetiš li se ljube moja..
kad padaju kiše, kad slušaš grmljavinu
sjetiš li se da netko negdje voli te i pjesme ti piše..
Ljube moja..ti koji si me budio svojim poljupcima
i čekao na vratima grleći me svojim snažnim rukama
milujući me svojim osmijesima..ti..
koji si vječita bol i čežnja srca mog..moj život..moje sve..
sjetiš li se lica moga..mojih suza..
dok spavaš na jastuku pored nje..
ljube moja..ti koji spavaš na praznom jastuku pored mene
ti koji nisi moj a srce moje prepuno je tebe..

Nekad bio si u mom životu mogla sam te držati za ruku

buditi se pored tebe,

poljupcem započeti dan,s tobom ploviti kroz san..

Danas se noćima budim sama, tražim te

a pored mene samo jastuk, postelja je prazna..

nema te ljube..

A ja te volim, volim te..trebam te svakog dana trebam..

Da razliješ se po meni po mome tijelu svuda, po meni..

trebam te kao tople kapi ljetne kiše..

Nekad bio si u mojem životu, mogla sam te držati za ruku

buditi se pored tebe, poljupcem započeti dan s tobom ploviti kroz san..

Od prekida mi nije sto kao prije, dobro znaš..

i dani su bez boja u četiri zida ja i moja tuga..

A srce ne prestaje tući, zbog tebe ludi u grudima

i isto me pitanje već danima muči..

tko je sad kriv TI ili JA..

Sve dok me bude na svijetu imati ću samo sjećanja

jer još si pod mojim prstima kao da otišla nisam..

I znam neće biti lako nikad te zamijenit,

ali kažu da jedino prave samo su tužne ljubavi..

Odavno je za nama trač priča i drama prestala,

ja živim kako živim, brijem..možda s krivim ljudima..

Jednom kad sve ovo bude daleko,

kad svane dan, nestane mrak..

dođe netko i rasplete sve što veže me..sve niti ovog sna..

možda tada ću ti priznat"koliko sam te voljela..

Jednom kad se sretnemo u vrevi grada,

ako ti izgovorim ime i ne zadrhtim tada..

i ako se ti osmjehneš mi kao nekad.

možda ti priznam koliko sam te voljela..

Možda ću ti tada reći sve, ali danas još ne..

to ne rade velike djevojke..

one tek nasmiješe se i odu bez tuge..

jer tuga dolazi kasnije..

Jednom kad ti pogledaš u oči moje,

kad ponos više ne bude igra između nas dvoje..

tada ćemo mi pričati dugo kao neka

i možda ti priznam koliko sam te voljela..

"Ostavi me, nemaj milosti,
budi svjedok moje slabosti..
Reci da je gotovo s nama,
pa neka padnem nemoćna, sama,
budi dio moje prošlosti..
Navikla sam da je loše,
svi dođoše i odoše,
navikla sam da me neće,
imam tuge kao drugi sreće.."

Mrzim sebe, sebe jer sam toliko slaba da nemam svoje ja, da nemam svoju riječ..
Gazeći nju, gazim sebe ali pored tebe sebe sam zgazila puno puta zaboravila šta to znači cijeniti sebe pa tako da ni ova noć ne izgleda tako tragično nakon puno noći i riječi koje sam pregazila..