"od snova se ne živi, ako ih ostavljamo usnule...lijepo je sanjati tople usne na svojima i zagrljaj iz kojeg ne želiš otići i udisati miris nekih proljeća...a onda se probudiš..i vidiš, u postelji si sam, i grliš jastuk, koji ti ne odgovara dodirom od kojeg imaš snage nastaviti dalje...a na stanici života možeš ostati vječno čekati, ili se ukrcati na neki vlak, makar samo iz radoznalosti kamo će te odvesti!!!! možda se iznenadiš, vidjevši laste koje s radošću slijeću na tvoj dlan, donoseći tebi drago proljeće..i normalno da su umorne nakon dugog leta, a ti im možeš dati kap vode, da se okrijepe.."