"mnogo je sati prošlo od kad sam zadnji put bila u tvom zagrljaju...mnogo dana,tjedana....mjeseci...previše,previše vremena je prošlo...iako je to samo broj...ja se na neki način nisam maknula od onog dana. Iako sam morala krenuti dalje,ljubav u meni zauvijek živi,možda samo za tebe...ti to nikad nećeš znati...tebi to nikad nije bilo važno..od kad si otišao u srcu je ostala velika rupa u kojoj si nekad bio zajedno sa mojom srećom i snovima...sada je tamo samo tužna i zaboravljena ljubav,te neizreciva bol koju vrijeme ne može izliječiti,koji nitko ne može odnijeti...rupa koju nitko ne može popuniti,rane koje nitko ne može zacijeliti...ne znam više ni koliko sam isplakala suza,samo znam da je previše...ne znam koliko sam te puta vidjela u drugima,nadajući se da si ti...ne znam koliko sam ti puta zvala ime kada su uspomene bile previše za podnijeti...ne znam koliko sam se puta zaklela da ću te voljeti do vječnosti...nedostaje mi tvoje pjesme i tvoje riječi prije spavanja,nedostaje mi taj glas kojeg sam toliko zavoljela da sam imala osjećaj kao da mi treba...od onog dana ostale su samo riječi na mrtvom papiru i milijun uspomena u slomljenom srcu...
sjećam se kad smo bili u tvojoj sobi i kada si mi ga uzeo...zašto me prije toga nisi ubio,kad si znao koliko ću patiti kad te više ne bude..."