"Ne vjeruj noći kad ljubav
ti nudi, ni poljupcima tame,
sve to razbuktava nemir,
ne vjeruj danu kad zagrljaj
utjehe tvom čekanju pruža,
jučer su došle sve suze
u srce moje i ostale tu.

Po obrisima jutra tek
se nadzire dan,još
nisam budna od sna
tvojih dodira,
poljupcima smiruješ
moje zbrkane misli,
radost me obuzima
al' budim se i tebe nema.

U tišini sobe radost je lebdila,
sad samo tuga caruje i snovi
u ljubav pretočeni.
Gledam ples sjena u praskozorje
zanesene pjesmom vjetra
ranjive i nijeme,njihova se ljepota
prostire svuda,treperi,
a meni se čini da drhte od
ljubavi čekajući sunce da ih zagrije.

Jutros sve misli tebi darujem
kapima čežnje srce ti rosim
trnovit put k tvom srcu
tražim,pogledom grlim
maglovito jutro tražeći
pupoljak svog izgubljenoga sna"