"Čuješ li moj zov nošen vjetrom, dok na nebu pojavljuje se duga, na našoj obali tebe više nema a tvoj lik zamijenila je tuga.... Želim da ostaneš zauvijek tu, da gledam tebe i morsku pjenu, jer srce si moje sledio tada, ja ne želim ni jednog drugog.. Nestati će obale koje sad nas dijele i sanjivo će jutro izaći iz noći, nad morem vidim samo galebove bijele, tuga nas je stigla sreća neće moći..
Jesi li ikad volio, a bio samo sjena? Jesi li ikad bio ranjen, a pomoći niotkud nema? Ako jesi, zašto me puštaš da patim? Jednom ćeš poželjeti da ti se vratim.. Ali tada će ti biti kasno, mene više neće biti, i tek onda će ti postati sve jasno..."