"Zar u mome životu ima života
gdje je nestala mladosti ljepota
gdje su nestali od sanjani snovi
zar je nada potonula,više ne plovi?
Zar nema smijeha na usnama mojim
novog jutra se ponovo bojim
gdje su suze i kapi sreće
moj život prolazi brzo,kao rijeka teče
zar nemam više ni pusta nadanja
dosta mi je noćnih samotnih jadanja
gdje su nestali mladići sa očima požudnog sjaja
dali će mojoj patnji ikad doći kraja?
Zar ću vječno nesretna biti
za koji svoj grijeh moram tako patiti?
Griješila sam puno i za to se kajem
bolu i tugi svaki dan danak dajem
zar više nikada osmijeh neće moja usta da krasi
gdje je čovjek voljeni koji će od tuge da me spasi?"