utorak, 14. rujna 2010.

Mi smo na kraju puta..

Ne mogu reći da te ponekad ne poželim..
miris tvojeg tijela...toplinu tvoga zagrljaja..
strastvene poljupce...naše zajedničke noći..
svitanja u dvoje...
previše sam toga s tobom prošla..
i ne može sve samo tako nestati...
još te ponekad sanjam i sve bude po starom..
ali više se ne budim uplakana...život ide dalje..
naša pjesma me još uvijek u dušu dira..
ali ne boli..nego kao uspomena..
želim pamtiti samo lijepe stvari..
a ružne pustiti u zaborav..
okrenula sam novu stranicu..počinjem ispočetka..
jer na starima više nema mjesta..
previše su ispisane tvojim imenom i prolivene suzama..
iz njih izlazi tuga..a ja želim osjetiti sreću..
osjećam da sam spremna krenuti dalje..
uživati u životu...u sitnim,ali vrijednim stvarima..
previše sam noći provela u suzama..
i dana zarobljenih u mislima o tebi..
priznajem,još ponekad osjetim staru sjetu..
ali ni jedna suza više neće pasti zbog tebe..

ponedjeljak, 13. rujna 2010.

Ja volim te..

I opet prolazim
kroz istu šumu mračnih snova.
Tu da sam prošla i prije dva stoljeća.
Suze teku kao krv koja više ne postoji.
Sad je samo prah...
Tvoje oči nisam mogla vidit posljednji put,
iako sam to žarko htjela,...
samo tvoje bespomoćno tijelo,
koje ležalo je u mojim rukama,
na obali nemirnog mora.
Tada si me ostavio
pošavši,a da mi nisi ni dao priliku
da ti još jednom kažem da te volim...
Ne krivim te zbog toga,
ali te molim,
shvati ...
moje srce je i tvoje srce...
VOLIM TE

Gdje si sad..

Zima mi se zavukla u kosti,
ali sama pomisao na tebe
daje mi snagu da preplivam
ovu ledenu rijeku suza.
Uvjerena sam
da nakon ove hladnoće
dolazi sunce.
Gdje si sad,
skim si,to nikad neću saznati,
kao ni to
dali si me ikad volio...
Ali jedno uistinu znam,
moji osjećaji,
htjela ja to ili ne
još su tu,
kao vojnici,
čuvaju me od propasti
i gubitka mojeg bogatstva,
moje duše,srca i osjećaja.
Dali ćeš mi se ikad vratiti
i reći da me voliš,
kao što si to nekad činio,
dali...
Sad mi je samo preostalo
čekati i nadati se...
Sjedim mjesecu u krilu
i pričam mu o tebi...
Dok me on pozorno sluša
ti šetaš svijetom
tražeći nekog da te spasi.
Molim ga da me vrati,
jer ti to nisi zaslužio,
želim ti pomoć,
ali on te smatra moćnim
da se izbaviš iz tog jezera zla.
Cijela noć je prošla.
Gledala sam mjesec
neprimjetivši da je on zapravo ti.
Njegove oči bile su tvoje,
njegov osmjeh,...pogled...
Da,bio si u pravu
imao si tu moć za nas oboje.
Tražeći tako skupa
zemlju ljepote,
odvojili smo se i otišli na različite putove...
Lutala sam tako šumama jeze,
bojala sam se zvijeri koje su me gledale
iz mračnog grma,
bojala sam se,ali sam išla dalje s nadom
da ćemo se sresti...
Moji putevi vratili su me na isto mjesto
odakle sam i došla.
Nadam se da si ti našao ono što smo tražili,
zemlju ljubavi i mira,
nadam se da mi čuvaš mjesto kraj tebe,
jer obećajem da ću te naći,
već u snovima vidim taj trenutak,
trenutak kada ću biti napokon sretna.
Danas,svaku veće gledam mjesec,
ali on nije ti...

ponedjeljak, 6. rujna 2010.

Kada umrem..

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
na dopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...
Hodala sam cestom, 
putem stvarnosti,putem jave, 
jer moja bol nije iluzija, 
jer moje suze su prave.  
Nisam znala kamo idem, 
samo sam hodala, 
kada sam se iz daljine tvome liku nadala.  
I hodala sam dugo,
sporo prešla brda,polja,
duge kada sam te,
iz daljine vidjela u zagrljaju druge..

Ne čuješ me..

Ne čuješ, ne čuješ me..
Gotovo prozirna uz tebe dišem..
Kojim imenom nazivaš me kada zamiriše tuga zrcaleći se u šapatu vjetra, čijim usnama putuju tvoji poljupci, u čijem bilu kuca tvoja ljubav kada zagrli te tama, reci mi..
Ne čuješ, ne čuješ me..
Ni kada u krik pretvara se želja, ni kada misliš da sve je u redu jer se smijem..
Ni kada kao prosjakinja darovani novčić čuvam u oku dragocjene sate i obrise tvoje blizine, 
Ti ne čuješ me..
Osluhni srcem tišinu kojom te miluju moje misli, poslušaj, i čuti ćeš u svakoj neizrečenoj riječi koliko sam Tvoja.

petak, 3. rujna 2010.

Tvoj zagrljaj, snažan, a tako topao i smirujući,
Pruža mi ljubav,nadoknađuje sve propušteno..
U ovoj našoj ljubavi, iskrenoj, stvarnoj i velikoj,
Ne postoji ništa više što mi nije dopušteno..
Volim te i ti voliš mene i predajemo se jedno drugom,
u sebi pronalazimo u isto vrijeme snagu i smirenost..
Povjerenje koje smo izgradili uspješno među sobom,
oslikava ovu našu ljubav kao zavjet na vjernost..

Postojimo samo mi..

Jednom si znao probudit moje uspavano tijelo,
Jedinstven im čarobnim prstima drhtaje si izazivao..
Svojim riječima, stihovima i poljupcima nježnim,
mene si svojom jedinom i najdražom nazivao..
A ja uživala u rukama toplim i dragim,
zaokupljena osjećajima koje si u meni stvorio..
Prepustila sam ti se cijelim svojim bićem
i ti odveo si me u novi svijet koji si za mene stvorio..
On je postojao samo i jedino za nas dvoje,
u njemu nitko drugi ne bi znao tako se voljeti..

Sudbinom ovjenčani..

Znam da živim i postojim jedino i samo za tebe.. 
I da je moje srce ispunjeno postojanjem tvojim..
Ta želja ljubav i strast koju doživljavam u sebi,
Osjećaj je što ti ga darujem cijelim bićem svojim..
Na mojim usnama uvijek ćeš pronaći toplinu,
u mome tijelu za tebe će tinjati vječni plam..
Ruke svoje poklanjat ću spremno rukama tvojim,
i poklonit ću ti sve što sam u stanju od sebe da dam..



Vrati se..

Vrati se ne ostavljaj me samu u ovolikom bolu.....
Ne ostavljaj me samu na kiši,vrati se zagrli me reci mi da je sve kao prije....
Vrati se da ponovo mogu se iskreno nasmijati,vidjeti lice ljubavi u tvojim očima....
Vrati se i ukloni ove suze,koje sam noćima puštala samo zbog tebe......
Trebam tvoje ruke,da me ugriju kao nekad,jer noć je neljubazna pusta bez tvojih iskreni rijeci Volim Te......
Vrati se iz noći u kojima sam te čuvala pored sebe,budila se u tvom zagrljaju.....
Izliječi moje srce,vrati se i reci mi da me Voliš i da nikad nisini prestao.....
Ukloni ovu tugu,koja je zbog tebe tu u mom životu,srcu i duši......
Od onog dana kad si otišao sa jednostavnom i hladnom riječi ZBOGOM....
Ukloni svaku suzu,koja je zbog tebe prolivena i zbog tebe nasla put niz moje lice.....
Ukloni tu tužnu rijeci ZBOGOM....vrati se zagrli me reci da me Voliš...molim te.....
Vrati ponovo radost u moj život,jedino ti to mozeš koji si je sa sobom sebično odnio.....
Ne ostavljaj me ovdje samu s mojim suzama,plasim se da nikad vise neću vidjeti oči plave boje.....
Dodji i poljubi ovu patnju,koja me svakodnevno ubija.....
Ne mogu zaboraviti,onaj dan kad si otišao ni okrenio se nisi da vidiš kako počinje val suza niz moje lice.....
Vrijeme je tako neljubazno,gorko prema meni....
Svaka minuta bez tebe je godina,svaki dan bez tebe je vječnost.......
I život je tako okrutan prema meni,od kako ti nisi na mojoj strani da me podržiš kao prije.....
doći ćeš ali kasno i reći “sada sam tu” 
ljubit ćeš me toplo i meko kao što si ljubio nju..
Mislio si kad se vratiš da ću te voljeti kao prije i sretna raširit ti ruke i reći “volim te” 
ali ja stojim i šutim dok oko mene sijaš kao cvijet iznenađen sto ti kažem “mrzim te,i tebe i cijeli svijet..” 
i dok odlaziš tiho i sa velikim bolom 
ja ću gledati za tobom i plakati glasno 
i vjetar će nositi moje riječi 
“kasno je dragi kasno za sve.."

nedjelja, 29. kolovoza 2010.



Zaigrana zrakama sunca
šapćem vjetru u kosi
polako,zaista polako
sjećanje me daleko nosi
onim putem prašnjavih dana
crvenih trešanja i grozdova zrelih
osjećajem slobode s ničim u rukama
tek osmjehom na licu i sjajem u očima
kad zakoračih u život korakom smjelim

I bilo je sudbine putova raznih
raskršća što nikuda ne vode
poneka suza ispod šarene duge
komad sreće kraj komada tuge
u ogledalu susrećem sebe
djevojčicu s mašnom u kosi
sa stručkom poljskog cvijeća
na tratini bezbrižnih dana
sred rascvjetanog proljeća


Čekam,što li to čekam
u maglovitim jutrima gdje topi se tama
poljane makova uvijek su isto crvene
dok godine teku koritima sjećanja
želje su biseri na dnu duše skrivene
ispod površine ,odjekuje izvor istine
svakog od nas,čekanje čeka
možda tvoj korak zaluta s kapima kiše
skriven olujom u sklopljenim očima
pa prošapćeš zaboravljeno ime,u samoći
čekam ,što li to čekam trenutkom zaigrana
nema veze,jednom će doći
Pišem ti...
nikad poslano pismo
pisano maštom moga srca
istkano čežnjom koja boli
stvoreno tugom spoznaje da te nema
natopljeno suzama sjećanja
svih naših godina

govorim ti...
nikad izrečene riječi
sklupčane što čuče u meni
lijepe i trnovite što bodu iznova
šapatom iz mene tako tihog
da čuješ kako raste cvijet
u tami moje noći
da čuješ rosu kako klizi
kao suza otkinuta duši
da čuješ kako pada list
moje jeseni što prelijeva se
prema tebi ususret
bojama samo meni znanim
tragovima izbrisanim


Jednom zvjezdanim putem ja ću poći

pod iskrama mjesečevog sjaja ćuti ću tišinu

duboku,beskrajno veliku i mirnu

čuvanu zvijezdama i milim suncem

rođenu u nježnoj igri dana i noći

ja,pod duginim bojama skrivena

vjetrom ću rosnim livadama proljeće bojati

kistom na modrom platnu neba risaću ptice

i bisernim tvojim suzama, kada budeš tužan

nacrta ću sunce,i osmjeh sjećanjem

da ozari tvoje drago lice,srećom



Jednom,kada krhotine sudbine razdvoje nam putove

i odlutaš daleko,zamišljen, ja zapali ću zaborav

stvori ću novi put,samo za tebe i znati ćeš

alejom kestenova prošetaće slučajni prolaznik

ti,zastao pored meke svjetlosti fenjera

zagledan u igru noćnih leptira,zaljubljeni

ispod moga prozora,u vrtu procvjetalih jorgovana

a ja, ja ću spokojno cjelove ostavljati tvojim buđenjima

svaki san biti će stvaran,i stope ćuti ćeš s kišom

moje,zaigrane kako trče tebi ususret

ponedjeljak, 23. kolovoza 2010.


ZAŠTO..

Dok kiše padaju i dok oči peku, dok je nebo mutno i dok suze teku priznajem da te volim vise nego prije i da ću te voljeti kao sto nitko nije!!

NEMA LJEPŠEG OKUSA OD TVOJI USANA, ZVUKA OD TVOGA GLASA,BOJE OD TVOJIH OČIJU, NJEŽNIJEG DODIRA OD TVOJE RUKE I LJEPŠEG OSJEĆAJA OD TVOGA ZAGRLJAJA!!

Da me ljubiš noćima i da te ljubim danima jer mene nitko drugi bas nitko ne zanima i neka se zemlja otvori i neka nebo progovori a da nas nitko drugi bas..NIKAD NE RASTAVI!!!

Mala kapljica rose u zoru,
malo zrno soli u moru,
još jedna kiša u kasnu jesen,
još jedno veće sto mirise na kesten.
Još jedna ljubav po svemu lažna,
jedna djevojka nimalo važna,
nimalo draga,nimalo mila...
Eto bas takva sam tebi bila...

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>