Hvala ti ljube moja..

Hvala ti što si mi srušio snove

, što si mi zadavao udarce nove,

što mi je srce jecalo od plača,

ali ja sam sve to podnijela i postala jača.

Ali kad odlučiš da se vratiš,

uživa ću gledajući te kako patiš,

moli ćeš me da te ne tjeram od sebe, 

a ja ću ti samo reći: 

“ Srećo, pa to sam naučila od tebe?!

Ujutro kad se budim i kad zora svane,
Krv u mojim venama te zrak u plućima stane,
I kad pogledam svog malog Medu pored sebe,
Voljeni moj ja tada sjetim se Tebe.
Vrata se stvore ispred mene,
Tijelo se iz kreveta uspravi i okrene,
A srce moje povuče me kroz vrata,
I ja ne stanem na kojih dva sata...
Pred sobom vidim tvoje blistave oči,
I znam da bez njih dugo neću moći,
Znam da ne mogu bez tvoga lica,
Bez njega mogu direktno u invalidska kolica!

Samnom ti je kasno..

Došao si kasno i rekao " Sada sam tu"
Ljubio si me strašno
Kao sto si ljubio nju
Rekao si " Zaboravi sve"
Ali iznenadile su te rijeci " Mrzim te"
Tad' si mi pružio ruke i bilo ti je jasno
da si došao uzalud i da je sve kasno...
Gledala sam za tobom i plakala glasno
Vjetar je nosio rijeci
"Budalo sad samnom ti je kasno"

Došao si tiho..nečujno i s osmjehom na licu..
Tim pokvarenim osmjehom..
Gledao me tim pokvarenim pogledom…
Pronašao kutak u mom ranjenom srcu..
I ostao tu…bez pitanja, bez ijedne riječi…
I sve si dublje gradio taj kutak…
Bez dozvole..bez mog pristanka…
I šta sam drugo mogla…
Pomirlila sam se s tim da tu stanuješ…
Nisam te više mogla otjerati...navikala sam se
…i taman kad sam prihvatila tebe ko stanara…
spakirao si kovčege i otišao…
Otišao s onim pokvarenim osmjehom na licu..
A u kutku koji si sagradio ostavio si djelić sebe
Djelić svog pokvarenog pogleda…..
Da me ponekad sjeti na tebe…

Gotovo je..

Ne trudi se
da nađeš opravdanje,
neke se stvari dogode
kad im se nadaš najmanje,
srce je to
ono pukne uvijek gdje je najtanje,
duša boli kad ju izdaju i prevare,
nikad ti nisam rekla što sam trebala,
jer svaki put sam te s povjerenjem gledala,
no čovjek je lud i sebičan,
ali nijedan kao ti dvoličan!

Crna ruža..

Kada umrem
Ostavite na mom grobu
Samo jednu crnu ružu
I ona nek vas podsjeća na moja djela.
Sve što sam imala lijepo
Bila je upravo ona
Jednostavna crna ruža
Koja mi je pravila društvo u praznim danima
Bez ikoga da me voli.

Licemjeri koji me niste voljeli
I zvali me samo kad ste trebali olakšati sebe
Ne plačite nad mojim grobom
Jer znamo i vi i ja da su te suze laži.

Pustite nebo da plače,
Jer samo ono zna za kime treba plakati.
Ako sam jedna od njih i
za mnom će suze liti.

Molim vas samo jednu ružu crnu
Na grobu mi ostavite
Da nađem mir
Koji na ovom svijetu nisam imala..

Za tebe..

Možda je konačno vrijeme da napišem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveća nesreča moga života,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog sreće koja je bila nesreća,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osjećam sazaljenje prema tebi...
Gadiš mi se;
Nisi ostao muško, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica, đubre....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silnog gađenja prema tebi,
A smatrala sam te anđelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko biće,
Ma ti si odvratan!!!
Reći ću ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni sad,
I ne moram te nikada više sresti jer u tebi
Nikada vise neću vidjeti covjeka..
Zbogom zauvijek..

Sjedim u kutu sobe,
opet sam noćas sama.
Sjedim i mislim na tebe
a oko mene je tama..
Tužna sam svake noći,
plašim se novog jutra.
Svega što donosi dan
i što će se dogoditi sutra.
Plašim se da ću te sresti,
i da ću ponovo osjetiti tugu.
Plašim se da preživjeti neću,
saznam li da imaš drugu...

Želim te, trebam te, ali uzalud je sve
Gdje god da krenem, nesreća ledja mi ne okreće
Ja stajaću ovdje, tamo gdje ljubav niče
Nikad nismo bili jedno i tu je kraj priće
Nasa bajka ima jako tužan kraj
Sada ostaje samo lažni ljubavni osjećaj..

 Ja zaljubljena sam u pogrešnog..

ZAŠTO MI SE PRAVDAŠ..ČEMU POTREBA ZA TIM..ZAŠTO?!

NISAM TO NI TRAŽILA OD TEBE..

I ONDA TO JOŠ ČINIŠ LAŽIMA.. 

NISAM VIŠE ONA NAIVNA BUDALA..

KOJA JE VJEROVALA U SVAKU TVOJU IZGOVORENU RIJEČ..

TVOJA DJELA GOVORE MI SVE..

NIKAD TI OVO OPROSTITI NEĆU..

Kako sam te samo voljela..tugo moja..

RECI..

JEDNOM AKO
PRESTANEŠ DA ME
VOLIŠ
POGLEDAJ ME
U OČI
I RECI
NE VOLIM TE
VIŠE
NEĆU TE
MOLITI
UZDIGNUTE GLAVE
ĆU OTIĆI
OKRENUT ĆU SE
SVOM PUTU
SAMO JEDNOM
BUDI HRABAR
IZDRŽI
POGLED MOJ
A ONDA
NE TRAŽI ME
NIKADA VISE
AKO SE TVOJA LJUBAV
VRATI
I U TVOM ŽIVOTU
POČNU DA PADAJU
SUMORNE KIŠE
SJETI SE
REKAO SI
NE VOLIM TE
VISE..

Sanjamo li isti san..

NOĆ JE
U MOJOJ SOBI
MRAK TOPI VRIJEME
MODRA SJENA
PADA MI NA OČI
NEMIR JE MOJA SUDBINA
OVO VRIJEME
USPORAVA SATE
LJUBIM TI
ZASPALE OČI
ČUVAM TVOJ SAN
HAJDE
PRIMAKNI SE BLIŽE
LJUBI ME
LJUBI POLAKO
DAJ ZAGRLI ME ČVRSTO
DOBRO JE
DOBRO TAKO
NOĆNI RADIO SVIRA NEŠTO LAGANO
TIHA GITARA OPET ME NOSI
TEBI U SAN
MOŽDA SANJAŠ NEŠTO POSEBNO
NEKI FILM U KOM SMO ZAJEDNO
HAJDE PRIMAKNI SE BLIŽE
LJUBI ME..LJUBE..
LJUBI ME POLAKO
DAJ ZAGRLI ME
ZAGRLI ME JAKO..

ONAKO KAKO SAMO 

TI TO ZNAŠ..

Budi tu..

Budi tu… i kada oblaci prekriju nebo, a na moje lice nadvije se sjeta. Budi tu… i kada mi ponestane snage za osmjeh. Budi tu… i kada ti kažem da odeš, jer to će biti u trenutku, kada je jedino što želim to da ostaneš, tu, pored mene.
Biti ću tu… kada u tvom pogledu pročitam zabrinutost, strepnju. Biti ću tu… kada svi drugi u tebi budu vidjeli potpunog stranca. Biti ću tu… kada izgubiš nadu u novo svitanje. Biti ću tu… pored tebe.
Jer ako ostaneš, moja bol neće biti bol, biti će to samo jedan od onih dana, kada ne može biti baš sve kako bi ja htjela. Jer ako ostaneš, probuditi ćeš u meni onu posljednju mrvicu vjere u novi dan. Jer ako ostaneš, nikada neću krenuti putem koji vodi u beznađe.
Samo dok si tu… ja sam, i jaka, i hrabra. Neslomljiva i ne dodirljiva. Samo dok si tu… mogu prkosno koračati ulicom, i znati da ne može baš nitko da mi naudi. Samo dok si tu… mogu biti baš sve ono što poželim. Samo dok si tu… baš svaka borba ima smisao. Samo dok si tu… i jedino dok si tu… ja sam sretna..

Kraj jedne ljubavi..

..odlazim...ali to ne znači da te neću uvijek nositi u svome srcu
...odlazim a iza mene ostati će samo crna mrlja žene koja je postojala nekada davno...
odlazim a ti nemoj biti tužan....svaki let ptica leti po posljednji put...možda zato sto postoji nada za ponovo...nada za nečim novim...
....i kada odem neću otići zauvijek...a to će ti govoriti vjetar koji će nježno milovati tvoje lice...u svakom sumu vjetra šaputati ću najnježnije rijeci....rijeci ljubavi koju smo živjeli nekada....i ne zaboravi da neko volio te je.....

Prestani biti sebičan..

Ti si božje čudo
Jedan korak do savršenstva
Uspio si ući u svemir čist
i ostati uvijek isti..

Ti gaziš sitne duše

kao što sam ja..
Što kupe ostatke tvoje ljubavi
Svi su pijani al' ti si trijezan
I tako prokleto toga svjestan..

Kad čovjek pije pijan je kratko
A tebe popit želio bi svatko
Crno se vino pije polako
Al' tebe ko pije pijan je stalno..

Ne sanjaš snove k'o drugi momci
Život je za tebe lud i proklet
Ne teče krv kroz tvoje vene
Al' ko te proba želio bi opet..

Nemaš ti petlje borit' se za ljubav
I bar na tren biti običan
Prestani biti ponosan na sebe
Prestani biti sebičan..

Ja idem dalje..bez tebe..

Postao si već moja navika...
dosada...ali i moj život
čekala sam one noći,,,
kad otvorimo dušu jedno drugom.

Mislila sam da si iskren prema meni
i vjerovala sam ti
svi su bili niko i ništa osim tebe
jer bio si jedini

Samo si ti znao osvojit moje srce
jer voljela sam te
željna tvojih dodira pustila sam
.....ovu dosadu da živi u nama

A bila sam tako naivna i vjerovala ti
ali više ne
ima neki glas...neki unutarnji glas
i sada sve znam
ali ja ne padam,ja se uzdižem
......i idem dalje....

Više..nije važno..

Ma nema veze što ruže ne cvatu
i što me više ne ljubiš ti
ma nema veze što nesretna ja sam
i što nikog neću voljeti...

Ma nije važno što spavam sa drugim
i što me drugi ljubi cjelu noć
i nije važno što volim te još uvjek
iako znam da više nećeš doć.

Ma nije važno što liju hladne kiše
prazna cesta gdje smo ti i ja
ma nema veze što sam opet sama
i što sam te jako voljela...

Ne poželi bolju..

Ne boj se kad ti kažem da te volim
jer tog trena ja se stapam u osjećaj
i nikad ne poželi bolju od mene
...jer nećeš je naći

Ja imam dušu kao more
i srce lutajućeg putnika
al putnika što svijetom traži
dio izgubljrne sreće svoje

Ne spuštaj pogled kad navire suza
jer tog trena ja sam tvoja bol
i nikad ne poželi bolju od mene
....jer nećeš je naći

Kad bi ljube samo znala..

Kad bi znala vratit godine
vratila bih te u život svoj
izgleda bilo nam je suđeno
da se jednog dana izgubimo...

Možda sam bila i puno mlada
pa te nisam zadržati znala
al,voljela sam te najviše na svijetu
uzgajala ljubav na našem cvijetu...

Kad bi znala kako te vratit
zvijezde bi zaplesale za nas
jer nikad neću saznati
gdje da nađem spas?