Večeras ti šaljem tisuću poljubaca,


pregršt ne ostvarenih dodira,


milion neiskazanih rijeci.


Večeras ti šaljem sve...


sve ono sto si mi obećavao,


a nikad ispunio!


Večeras još patim


i žudim i čeznem i venem


za usnama koje su trebale biti moje,

a nikad nisu postale.

Večeras te kunem svim..

ovom dusom koja dane vise ne zna brojati

i srcem koje puca na pola

samo kad čuje tvoje ime....

Večeras te molim tiho u sebi,

MOLIM , NE ZABORAVI ME.....

ove noći dodirnula sam hladan zidu


mjesto tebe u ovoj noći


da prihvatim ko je ovdje gubitnik


da više ne krivim sebe od drugih


da više ne krijem oči


i vjeruj zid ili ti


sad to dvoje na isto mi dođe


snovi se moji nastavljaju sanjati


šta ako ova ljubav je morala da prođe


pa sretno ti sa nekom


koja na mene te sjeća..

za mene

na tuđem prozoru

ove noći je zapaljena svijeća...

Kažu da,svaka pjesma završi,

i svaka ruža brzo uvene,

vlak mora stanicu da napusti,

al' nisam znala da ćeš i ti mene...

POGLEDAJ GORE U NEBESA

SAD KAD SI ODLUČIO DA NE BUDEŠ MOJ.

POGLEDAJ GORE I KAŽI BOGU

ZAR ZAISTA ŽELIŠ TO....

POGLEDAJ!

ALI GLEDAJ U SAMOĆI..

TAD SHVATIT ĆEŠ DA BEZ MENE TI NEĆEŠ MOĆI.

POGLEDAJ GORE

I TRAŽI ODRAZ MOG LICA

VIDJET ĆEŠ DA SVE JE MOGUĆE

KADA SE VOLE DVA ISTA BIĆA..

Zarobit ću misli i sjećanja na tebe,

učinit ću sve da vrijeme krene...

Izbrisati riječi,

one tvoje teške,

ali, molim te,

nemoj nikada više

pitati za mene..

Ti, samo ti ostani..

Poželim li ikada plakati bez razloga

i biti tužna iako bih trebala biti sretna

i li gledati u prazninu satima i šutjeti...

Molim te,budi uz mene.

Ne postavljaj previše pitanja

i ne traži da opravdavam zašto i zbog čega...

Ne pitaj me nista,

samo me zagrli i daj da osjetim da traješ sa mnom,

da dišeš pored mene i da shvaćaš...

Samo mi pruzi ruku i osjeti drhtaj koji se penje mojim rukama

i ovaj nemir koji me otima..

Osjeti, jer...

Moj će dodir biti dovoljan da razumiješ sve bez i jedne riječi.

Moj dodir mora biti dovoljan da otkriješ da se bojim.

Molim te samo,budi uz mene.

Ne odlazi jer ne znaš sto mi je danas,

ne napuštaj me jer ne znaš sto da mi kažeš,

ne okreći leda zato sto ti nisu jasne moje suze,

ne puštaj mi ruku zato sto ne želiš slušati,

ne ostavljaj me samu jer misliš da mi ne možeš pomoći,

ne dopuštaj da potonem jer ti želiš otići...

Ostani i onda kada misliš da nemaš razloga

i onda kada je najteže ostati

i onda kada bi svatko odustao...

Ti...

Ostani..

Želim te zaboraviti


jer ti si samo požutjela slikau mome sjećanju.


Želim te zaboravitijer ti si prošlost,


a oni koji dolaze su sadašnjost.


Želim te zaboraviti


jer ti si samo u mojoj mašti


daleko od stvarnosti.


Želim te zaboraviti jer ti si.....

Ma ne mogu lagati sama sebi.

Ne mogu te zaboraviti

jer ti nisi samo požutjela slika

u mome sjećanju.

Ne mogu te zaboraviti

jer ti si vječnost,

a oni koji dolaze ne postoje.

Ne mogu te zaboraviti jer

ti si stvaran

daleko od moje mašte ..

Opet mi snove za svoje prste lijepiš

Opet mi se, ni krivoj, ni dužnoj, svetiš...

A opet ćeš na moje rame da sletiš,

Kad zarobe ti srce tuge i slutnje...

Opet me ne želiš u blizini svojoj,

Opet ćeš se dati, ma bilo kojoj....

A opet ćeš da zakucaš na moja vrata

Kad stanu kazaljke sata...

Opet mi suze prosipaš po licu

Opet si u meni povrijedio ženu,

A opet ćeš reći da ti je žao

Al' ja ću tada otići njemu...

Ako ne nađeš sebe u mojim očima,

Ne boj se, u duši te čuvam..

Ti moje si svitanje,java i san..

Ono najvrjednije što imam..

Nitko te nikada zamijeniti neće

I nitko mi neće značit kao ti..

Ovo srce će duboko u sebi

Vječno tvoje tajne čuvati..

Ostavljam ti dio svoga bića,

List svoje mladosti lude..

I želim samo da ga sačuvaš

Maleni dio tebe da budem..

Tiho ponekad da izgovoriš mi ime

Eh ljubavi..da ne zaboraviš me..

Oprosti..

Možda si htio vidjeti moje suze...

Oprosti, nisam ti rekla da su davno istekle zbog njega...

Možda si htio čuti moj plač...

Oprosti, nisam ti rekla da poslije rastanka s njim ne mogu plakati...

Možda si htio čuti riječi VOLIM TE,

ali oprosti...

Nisam ti rekla da moja ljubav

poslije njega te riječi ne poznaje...

Probudi me ljube ti..

Probudi me prije jutra.

Prije nego sve postane sjećanje i zaborav.

I ne pitaj me zašto šutim,

dopusti da gledam ljubavi u oči.

Nije uzalud ovo plavo nebo

što skriva nas od boli i samoće;

nismo uzalud prevarili zoru i srcima nježno dotakli tišinu.

Vjeruj mi,nije uzalud ovaj žar što u nama tako jasno gori,

da bi dopustili vjetru da nas izbriše.

Zato, probudi me prije jutra,

dopusti mi da te volim i urežem u srce taj trenutak

kada živim u tvom pogledu,

prije nego sve postane

sjećanje i zaborav..

Pitaš li se nekad uz prozor


mokar čijim ulicama lutam,


prognana iz tvoga sjećanja?


Da li osjećaš, sad na pragu zime,

da si razapeo tijelo koje sam tebi nudila?

Opeče li te ikad suza kad se sjetiš

da sve snove koje je dijete u meni sanjalo

ti si prljavim cipelama izgazio?

Žališ li kad ti tama pritisne čelo,

što si odgurnuo svoj drugi dio?

Slutiš li da bi nakon stradanja,

u tvoje tople ruke ponovo pobjegla,

i od Jude oprost zatražila.

Kao da me nikad nisi izdao...

Da mogu na tren

biti gost u tvom životu,

onako poskrivečki,

znala bih zašto i u čemu je smisao i

koliko još,

prije nego što se zauvijek

okrenem i odem

od tebe..

Umrla..

Postala sam slika jednog razrušenoga sna,


obris nečijeg sjećanja, dio nekog dna.


Postala sam blijedo lice, s pogledom bez sjaja,


s usnama bez izražaja.


Postala sam jesenja kiša,


izgubljena u toplini ljeta, posljednja kap, proljetna sjeta.


Postala sam sjena, pratim kišu dugu, putujem s vjetrom i u sebi nosim tugu.


Postala sam kip živog srca, nijema, mrtva, sama, ali ipak živa- uz otkucaje srca.


Otišla je duša i odnijela sva pisma,

sve slike sve riječi, ništa sačuvala nisam.

Ni njega koji mi je nekad bio sve,

ni onu ljubav, koja sad ubila me….

Votka, ti i ja..

"U jednom kafiću ...ispijam votku......

Kap po kap, klizi mojim grlom.....I svaka kap, daje mi snagu da ne mislim na tebe..

Reci ćes ...to je pijanstvo.....da .....kažem jeste, pijanstvo moga srca.

Kap po kap klize mojim grlom......Tiha muzika razbuhtava moje misli....Prigušena svjetlost u jednom kafiću.....sitni sati...Čuješ li me ? Znam da nisi tužan kao ja !

I ne znam ...ni tko sam...ni šta sam i jesam li uistinu to ja ...ili alkohol plete po mojim mislima.

U jednom kafiću ispijam votku ...kap po kap.. i ne znam ko je pijaniji, ja ili moje srce....

Prolaze sati , a ja i dalje mislim na tebe... mislim i nadam se .

Nadati se, je lijepo ...nada je jedan osjećaj koji mi nitko ne može zabraniti....lijepo je nadati se ...

I svaka kap votke....daje mi snagu, da me nada obuzme i savlada.

Kap po kap , a ja i dalje mislim na tebe...

U sitne sate ...izlazim na ulicu,

Sa rukama u džepovima.....sa lepršavom kosom.....

odlazim u tamu ....i mislim....mislim..

Kriva sam..

Ti si ukrao sve moje snove,ali kriva sam ja sto sam ti dala.Ti si me bacio nisko do dna,ali moja je greška sto sam pala.Ti si se uvukao u moja jutra,ali nije to bitno, ja sam te pustila.Ti si znao hladno okrenuti leda,ipak, moja je ludost sto sam na to i riječ izustila.Da, znao si beskrajno šutjeti,ali ja sam kriva sto sam dozvolila.Iako si me ti znao povrijediti,nisi kriv sto sam toliko suza uzalud prolila.Znao si mi i pružiti sve,ali nisam ja trebala primati.Znalo ti je biti svejedno,i nisam smjela toliko vjere imati.Znao si biti najbolji na svijetu,ali kriva sam ja sto sam poludila.Ti si me zagrlio i prošlo bi sve,ali krivnja je moja jer sam se trudila.Ti si me gledao dugo,ali nisam ja trebala uvijek stajati. Ti si bacio krivnje na mene,ali nisam se znala ne kajati.Ti si slomio mene toliko puta,ali nisi ti kriv, vjeruj mi, to sam ja.Ti si samo vidio da možeš,i ja sam kriva sto sam to pustila.I nije tvoja greška,ti si samo shvatio da sam ja slaba na par lijepih rijeci.Priznajem, kriva sam ja sto sam vjerovala u tu tvoju priču o sreći.I vjerujem da sam ranije shvatila sve i ja bi se igrala kao ti.Jer sigurno je lakše kad znas da će te netko usprkos svemu zauvijek voljeti.

Sad kasno je..

Noćas pada kiša sve jače i jače kao da bog nad nama plače kao da žali i on trenutke neke...srcu tako daleke među nama se nešto događa nad nama se nadvila tama jer iako imam tebe osjećam se kao da sam sama...a ja se sjećam se točno kada sam te prvi put vidjela,odmah je bilo kemije kažeš da sam ti se svidjela sjećam se svega kao da je bilo jučer a ti tvrdiš da mi ne postojimo,da je to nemoguće.novi život novi dan,sve je bilo super činilo se kao san kao opet tvoj lik proganja me kao prije muči me,truje i bezobrazno mi se smije prodaješ mi neku priču,glava ti je pijana više ne znam kad lažeš ni šta je istina ne mogu više ovako iz dana u dan ne mogu i ne želim,moj život je izbrisan..ti se sada kaješ srce mi na dlanu daje šali u mom srcu sada prazno je...prazno je mjesto gdje bio si ti da se sada vratiš kasno je...nemaš se čemu vratiti...

Ne boli više..

Ne boli me to sto znam da nisi ni suzu pustio,niti to sto znam da nikada ovako nisi patio. Ne boli me čak ni sve ne promišljeno sto si izustio,i ako misliš da nije tako, pogrešno si me shvatio. Sve sto si rekao ionako nisi izgovorio prvi put,sve sam ja to od tebe već čula i prije. I nije da ne znam sto je to kad me hladno stjeraš u kut,dok se tvoje lice bezbrižno dalje smije. Mene ne boli to sto
























ponovno pričaš o kraju,i sto obećanu mi vječnost kao komad papira paraš.Ne boli sto moje usne i tvoje hladne poljupce znaju,ne boli, to je već navika da samoću u meni stvaraš. Nemoj mi brisati suze, pusti ih, neka teku. Sama ću podnijeti sve, pa i njih.Pusti me da sanjam neku ljubav, davnu, daleku... Pusti me da ti ponovno poklonim stih.I nemoj misliti, ni na trenutak samo,da me boli sve ovo sto radiš mi još jednom u nizu. Ipak se mi, ljubavi, predobro znamo,i koliko god bili daleko, opet smo si blizu. Ne boli me to, vjeruj mi, i slobodno kreni... Mene lomi samo jedno, ubija me i rastužuje: Što ćeš se ti opet, ponovno vratiti meni.. A ja ću opet misliti: ma on to zaslužuje...

Ako me noćas tuga ukrade i odnese,još dalje od tebe, na drugi kraj svijeta..

Hoćeš li poći za mnom?

Hoćeš li lutati, očajavati?

Voljela bih znati...Da li će ti biti stalo...makar malo..

Ako se ljubav poput ptice galeba,

tužno svije krila na stijeni, riječi prosutih..

Hoćeš li imati snage da sa mnom poletiš,da zajedno preletimo more prijetnji optužbi..

Ako me izgubiš zbog neke druge i ako ona te usreći više od mene,

hoćeš li imati toliko dostojanstva da ti budem

lijepa uspomena?

Napisat ću opet stih.Još jedan.I reći ću opet..Vikati ću. Jecati ću.Iscijediti ću bol..A sutra idem dalje.Pisat ću još samo večeras. Zadnji put ću spomenuti riječ “ljubav” .Onda ću zaspati..Uz malo plača..Uz malo se smijeha..A stihovi će me salijetati dalje Tražit ću mir Jer ga nemam Jer ga nikad nisam ni imala.A plače mi se sad Neoprostivo mi se plače.Zbog tebe Ali neću okaljati svoj ponos Okrenut ću se i otići..I zamrziti tvoje lice..I progutati poraz..Kazniti te..Opet ćeš biti tu znam I nećeš mi dati mira..Stope ćeš mi brisati..Da ne ostane trag I da izgubiš sjećanje na mene..Ponovit ćeš da sam samo lutka..Koja plače umjetne suze..To si mi ti pokazao..Pusti me da odem Ja ti i ne trebam..Neživa bića služe ničemu..Noćas ću biti opet sama..Odbjegla sama..Grlit će me zidovi..I ljubiti sjene..Milovati prašina..A ja ću pisati Zadnji put..Riječ “ljubav” ću spominjati..Ne traži me među živima kad svane....