onaj osjecaj..

Onaj osjecaj..

Kada grmi..

A ti uzivas..

U tome..

Pridji bez razloga..

https://www.youtube.com/watch?v=XgaHRbUIZyI&feature=youtube_gdata_player

BRAZIL..

https://www.youtube.com/watch?v=EVYSJTuDvSs&feature=youtube_gdata_player

Zivjeli..

pariske kapije..

Black&white..ti..ja..mi..
Zivjeli..

ILUZIJA ..

)

''Nismo se tražili, samo smo se našli... 

A sada tako nađeni kao da se opet tražimo.

 Možda je to smisao ljubavi, ta ljepota ne izvjesnosti...

 Čekanje na ne dočekano,

 nadati se u beznađu, grliti se bez zagrljaja,

 ljubiti se bez poljubaca, prožimati se u mislima...

 I spoznaja da smo tu negde..

Tako blizu a tako daleko..."

Mogu sama ti me nauči..

klosar i dama ne idu zajedno..

Živim u svjetu punom ljudi,
koji se prave da su nešto što nisu..

Početak,sredina i kraj..

Možda je konaćno vrijeme da napišem posljednju pjesmu o tebi... ti si največa nesreća moga života... koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe... zbog ljubavi koja to nikada i nije bila.. zbog sreće koja je bila nesreća.... zbog radosti koja je tuga postala... htjela bih te mrziti ali osećam sažaljenje prema tebi.. gadiš mi se, nisi ostao muško nisi se dokazao... ispao si gad, kukavica, đubre.. sad se tresem od besa prema samoj sebi od silnog gadenja prema tebi, smatrala sam te anđelom,ali ti nisi to, ti nisi ni dostajanstveno ljudsko bice, ma ti si gad!!!! Reći ću ti samo jedno za kraj, neka ti  jednom bude kao meni i ne moram te nikada više sresti, jer u tebi nikada više neću vidjeti čoveka..!!!

Pogled..

"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla.."

Poljice..

Peggy..

.....

Ne ponovljiva Jahorina..

Ispunjavas mi sve moje snove..

Snjeg, snjeg i snjeg...

Jahorina...

Teatar..

Karte za prvi red predstave mog života su rasprodane...ljudi plate da gledaju kako padaš na dno...
Osmjehom dočekana čim su se razmakle zavjese odigrala sam i taj posljednji cin koji si svojom rukom ispisao...
Tuga...stojim pokraj tebe i gledam...vrištala bi ali nemam snage jer znam da ces ćuti samo tihe šapate jer ne razaznaješ moju bol, ne osjećaš u otkucaju mog srca svu moju ljubav prema tebi...ti je tražiš u drugoj..
Tu noć sam precutala najljepše rijeci koje znam...tu noć kad sam samo stajala i gledala te...ali ne izgovorene rijeci uvijek ostanu da trepere u liscu stare krošnje i možda ih nekada i čuješ..
Nakon toliko godina, možda nečiji, možda onako prosjed i sa sitnim borama na čelu, možda bez ikoga, ugledati ćeš bijelog leptira na jorgovanu i čuti staru dobru nepoznatu pjesmu koju prvi put čuješ, a godinama znaš...zaplakat ćeš istog časa i najzad shvatiti šta je prava ljubav i koliko sam te samo voljela...

Koraci..

Jesen polako dolazi, čuješ korake, i ruže su uvele odavno, u sumrak i sunce crveno oboji nebo u mirise svježih naranđi, jedino moj svijet bez tebe jos uvijek počiva u mraku..
Zaklanjam rukom lice, svjetlost sto ga pokušava dotaći previše boli, spuštam roletne i palim svijeće, otkrivam tijelo stidljivo dok misli pucketaju u zraku, kiša na oknu prozora ispisuje tvoje ime...znam doći ćeš, jos jednom po zrno slasti koje ti nudim uvijek kada neka druga iza sebe ostavi gorak trag na ivici tvoga zadovoljstva...

Gotovo neprimjetni koraci tvojih vlažnih stopala prosuli se po parketu i u mraku se nazire osmjeh dok mi na usnama vrelim ostavljaš tragove svog vrelog daha..
Zagrli me dok ti se predajem, uzmi me u naručje čvrsto kao dijete, želim taj trenutak utisnuti u svaku poru tvoga tijela, želim da i ti osjetiš isto, želim izvuci iz tebe ranjive osjećaje i probuditi usnule otkucaje srca...možda i uspiješ, možda i uspijem..nekad...ko zna..

Polažeš dlanove na moje grudi, poznajem svaki tvoj pokret u meni onoliko koliko ti poznaješ svaki moj uzdah za tvojim tijelom i šapat na uhu kad te rukom stegnem i nečujno zamolim za još..

Ni sada ni tad ni nikad..

Ja sam ona koja zaboravi jesti kada se nečim oduševi, ona koja zaboravi da ljubav boli kad se opet

zaljubi i ona koja uvijek zaboravi, da jedan lijep dan moraš platiti sa deset loših..Ako ikada počnem da ti nedostajem, sjeti se da me nema tu, ne zato što ja ne želim da budem kraj tebe, nego zato što tebi nije mnogo značilo da li ću tu biti ili ne. Teško je čekati nešto što znaš da se možda nikad neće dogoditi. Ali još je teže odustati ako znaš da je to nešto što si oduvijek želio. Smiješno je to kako se, dan za danom, ništa ne mijenja. Sve je isto. Ali kada pogledaš unatrag, sve se promijenilo. Objavljujem rat tuzi, jer znam da ćemo se često družiti u idućim danima, mjesecima, možda i godinama. Puštam te, mili, nemam za šta više da se borim. Povrijedio si me... Tuzi rat, tebi zaborav. Koliko je bilo razočarenje? -
Onoliko, kolika je bila nada..