Danas mi je priznala da si me varao s njom..

Ona je imala hrabrosti kad nisi TI..

Rastanak..

Na rastanku s' tobom
bilo mi je teško
oči su me pekle
ti prokleta greško....

Nisam suze lila
kao druge žene
jer sam sretna bila
imam uspomene...

Neka te sreća prati
proklinjati te neću
neka te druga shvati
ja ti želim sreću...

Dio mene..

Ulaziš u moje vene
i ja drhtim od tvoga oka
postaješ već dio mene
i dio mog života...

U svakoj misli si ti
iako ne želim to
u snu te zovem
digni me visoko...

Ti imaš osmjeh đavola
i lagano ulaziš u vene
priznajem da polako
postaješ dio mene...

Neka pričaju tiho kad ime ti kažu
Da ne propadne ovo tijelo života gladno,
Zvijezda kad padne u oči tvoje,
Nestane ljubav u grudama zlata.

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
neka spava mi ovo srce bolno
Previše rana na njemu stoji
Ljeta mi idu i ure mi tuku,
A more još uvijek udara o stijene;
Školjke mu se na obalama sjaje...

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
Samo šapatom usne neka im govore;
Što ne čuju uši bolje će biti,
Što ne znaju misli, to samoj mi je lakše...

Živim a ne živim..

Živim životom cigarete i dima
gorčinom kave i crnoga vina
živim u mržnji i to mi je lice
živim životom propalice.

Živim životom razbijene čaše
ne volim čak ni birtijaše
živim k'o prosjak i to mi je mana
živim životom narkomana.

Živim životom prolaznih dana
danas do sutra sva mi je hrana
i tako dala zivotu sam rok
a on je kao zarazni porok.

Živote prokleti, živote zarazni
srce mi razori dušu isprazni.

Daljina..

Da li bi nas i jedna poslije blizina
zbližila tako kao ova daljina?
Ne bismo li tada,
jedno uz drugo
nedostajali jedno drugom
više i bolnije nego sada?
Možda smo najsretniji upravo danas;
daljina,možda,radi za nas,
blizina,izdala bi nas.
I koje li sreće
plakati tako,
kao što plačemo u ovaj čas..

Sreća je lijepa kada je imaš,
kada u srcu sve najljepše snivaš,
kada svaka bol nestane iz srca,
uz najljepšu melodiju srce zakuca.

Sreća je blizu nije tako daleko,
uvijek postoji i čeka nekog,
uvijek se stvori jedna nova nada,
sve se preživi i kad srce strada.

Nisu ovo posljednje rječi,
kada bi srce prićalo moglo bi svašta reći,
nije ovo poslednja želja koju imamo,

život ide dalje sve dok snivamo.

Zato se raduj i ne plači više,
dosta tuge sudbina nam piše,
otvori srce tamo gdje nisi smjeo,
osmjehni se tamo gdje nisi htjeo.

Najljepša je radost kada ljubav se rodi,

čovjek brzo zaboravi sve životne boli,
tada srce i najgoru tugu preboli,
beskrajna je ljubav, kada srce iskreno voli..

..

Da imam duše barem tri
da jednu nekom poklonim
drugu da izgubim
a treću da tebe zaboravim...

Da imam šaku ljubavi
da tebi malo udjelim
da možeš mirno spavati
...i mene zavoljeti

Da hodam po žici snova
i ljubim druge bez bola
volim te ti bi shvatio
al nebi se nikad vratio...

Ne bi mi pomoglo da se vrijeme vrati jer znam da bih sve opet napravila isto,

opet bih priznala i rekla...opet bih zbog tebe pala prenisko..

ni ponos, ni inat, pa ni ovo srce prokleto, ništa me ne bi zaustavilo,

opet bi me izdao pogled, sve bi se na meni vidjelo! 

Znam da sam pogriješila i kajat ću se do kraja života 

jer ti si bio i ostao moj grijeh i moja najveća sramota!!! 

ali svako tvoj udarac ja podnijeti ću sa smiješkom 

jer doći će dan kad ću i ja tebe zvati GREŠKOM!!!

..

Spustila se noć,prelijepa okićena zvijezdama,

Dok srebrene niti bljeskaju u jezeru što ih uzrokuje mjesečina,

Laganim tihim korakom koračam do tvojih vrata,

Dok otkucava i ponoć sa zvonikovog sata…

Došla sam ti reći da se više vidjeti nećemo,

Jer došao je trenutak kad neke stvari promijeniti moramo,

Ponekad nas život tjera na odluke koje izbjeći ne možemo,

Ma koliko voljeli nekoga,ponekad je to neizbježivo.

I dok mi sa tugom drhti glas,

U dubini duše molim se da ćeš reći da se ne odričeš nas,

Dok strepnja dušu mi razlama,

Tako bih željela da osjetim toplinu tvojih usana….

Da umjesto teških riječi ti poljubiš me,

Baš kao do jučer onako nježno zagrliš me,

Da se zbog ovog posjeta ne pokajem,

I da ti priznam da volim te….

Pitam se da li Bog ima razlog zašto razdvaja one koje se vole,

I  da li se upita ponekad da li je pogriješio u odluci kad im se već srca slome,

Da li je tako naša ljubav zapisana u zvijezdama,

Da jednostavno nije suđena da bi živjela?

Plaćao li svoje grijehe tako što nas život razdvaja,

Ili je to Božji plan da učimo iz svojih grešaka,

Da li je to samo kušnja privremena,

Jer ako nije ja ne znam kako ću dalje živjeti znajući da nisam za tebe rođena …

Ma zašto moramo proživljivati to,

Tako bolno i teško…tako nepošteno,

Zašto jednostavno sreća ne može biti svačija,

A ljubav nepobjediva?

…Kakvo će moje jutro svanuti sutra,

Znajući da sam ono najljepše izgubila,

Kako će moje srce preživjeti brodolom,na ocean ovom dnu,

I biti bez tebe ostatak života u njemu?

…Molim te zaustavi ovaj trenutak i reci da još puno toga ispred nas,

Da naš san ove noći ne završava,

Da me voliš i da nećeš dozvoliti da nas pobjedi i slomi ova bol,

Koju donosi ova kušnja....ova noć…

Nedostaješ mi ljube..

 Svaki put kad sklopim oči,

 Ja vidim tebe,

 Svaki put kad sam usamljena,

 Ti si pored mene.

 Dani tako sporo prolaze,

 Kada nema te,

 Dani tako sporo prolaze,.

 A ja sve više trebam te.

 Voljela bih samo da si tu,

 Barem na trenutak da svratiš,

 Voljela bih da si tu,

 I da mi osmjeh na licu vratiš.

 Nedostaje mi korak tvoj,

 Koji znam ponekad da pratim,

 Nedostaje mi tvoj osmijeh,

 Često poželim da te vratim

 Nedostaje mi tvoj pogled

 I usne tvoje snene,

 Nedostaješ mi svakim danom sve više,

 I željela bih da si pored mene

KAD ME NE BUDE VIŠE..

Ako jednog dana ostvarim svoj kukavički naum…

Ako skupim snage i okončam ovu razarajuću bol…

Ako ikad prekinem svoj mladi život koji ionako nema smisla

Samo te jedno molim..

Ne plaći, jer mrtvi ne mogu vidjeti uplakane

Ne plaći nego uzmi bijelu ružu

Utisni poljubac u latice njene

I baci je u moje zadnje počivalište..

Neka me u hladnim noćima u hladnoj zemlji

Pod ledenim kamenim spomenikom

Grije ta uspomena..