Ostanem nekad tako s tišinom..
a misli same slete ko"ptice..
Utabanim snijegom lutam daljinom
tražeći jedno poznato lice..
Dugo o tebi niti riječi..
Ni tvojeg glasa nema odavna..
A tko li može da mi spriječi
u mojim mislima da budeš stvaran?
Još se okrećem na korake tuđe
još u svakom tvoj dolazak želim..
I uvijek kad netko s vrata uđe,
tvome se liku ja poveselim..
Kako da objasnim ja životu
kad ni ja se sama ne mirim s time..
Kome da dodijelim tu sramotu
što ti sa strahom spominjem ime..
Nema komentara:
Objavi komentar