Pričati ću ti jednom o zvijezdama koje nemaju sjaja..
pričati ću ti jednom o noćima hladnim koje nemaju kraja..
Dok tvoj topli dah bude milovao moje lice,
tražit ću u očima tvojim one drage tople iskrice..
i pričati ću ti..
kako su bez tebe bili dugi dani i sati..
kako me proganjala bol..
i nije htjela nestati..
ni bar malo..zastati..
Priznat ću ti te noći..
dok mi poljupcem budeš sklapao oči..
da si moj san..i moja nada..
moje jučer..i moje sutra..
moje istinsko sada..
moja najveća sreća..
od neba i vječnosti veća..
Priznat ću ti smirena i sretna..
u tvojim dragim rukama..
koliko sam noći probdjela
u suzama i teškim mukama..
u strahu i boli..da tvoje srce..neku drugu ženu voli..
Priznat ću ti da za tebe živim i dišem..
da pjesmu svaku samo tebi pišem..
priznat ću ti da volim..tebe..
bez srebra..bez zlata..
u naručju tvome..u sobi našoj..
dok slušamo srca naša..šapnu ću ti tiho..
najveća sreća ljube..su moje ruke oko tvojeg vrata..
Nema komentara:
Objavi komentar