Nekad sam mogla..

Nekoć zvijezde i mjesec mogla sam doseći,
Uhvatiti zvijezdu , zaželjeti želju,
Smijati se mjesecu i gledati kako se on smije meni.
Nekoć nebom sam mogla letjeti,
Prema suncu više i više, među oblacima se skrivati.
Pjevati glasno i dugom spuštati se na zemlju,
među cvijeće, pjevati svakom cvijetu o ljubavi.
Nekoć sam se glasno mogla smijati
I sa pticama se igrati, rosu ispijati,
Kišu dozivati, njega gledati....
Otvorila sam srce i dušu svoju, u potpunosti
se povjerila njemu,
Naivno se veselila i upijala radost.
No, ubile me njegove riječi.
Žalila samu sebe, čeznula za jednim pogledom njegovim,
krivila samu sebe....sada letjeti ne mogu,
U oblacima se skrivati, ni rosu ispijati  ni kišu dozivati...
Samo se želim bez ožiljka u srcu probuditi
I kao nekoć zvijezde dosegnuti.