SAM..

Kad golim zidovima tijelo zarobiš,

Hladnim plahtama srce zalediš,

Mrklom tminom oči zatvoriš,

I tišinom, željan sluh zagasiš...

Shvatiš da život nije žudnja,

I da uzalud želiš...

Kad srce na dlanu smrtniku ispružiš,

Uzalud cijelim nemirnim tijelom samo za njega goriš,

Mokrim i ucaklenim očima samo njegov lik tražiš,

I sklopljenim rukama za njega ponizno moliš...

Shvatiš da život nije samo ljubav,

I da frigidnom smrtniku ne treba da ga voliš...

Kad se trudiš da na svojim leđima pružiš sve iznova,

I ne shvaćaš da je obraz već odavno prodan,

Daješ svjetlo života i snova,

I poklanjaš cijelog sebe, postaješ zavisno odan...

Sve, da bi naposljetku osvanuo novi dan,

I da bi nakon svega ostao: izgubljen, zaboravljen i sam...