Bila sam na raskrižju snova,
Otkrivajući nove pravce,
Za mene nepoznanice..
Uzalud sam stajala i gledala,
Ne mogu se odlučiti..
Kojim putom krenuti,
Bojim se da ću skrenuti,
Uzaludno sve opet proći,
I na početak doći..
Siromašnija za ono što imam,
A ništa nemam!

Uzalud sam te tražila u snovima,
Grlila te kao zrak zemlju,
Tišina me slamala više,
Kao neki crni plašt,
Sav poderan i stran,
Koji me pritiska,
Da bih vriskala,
Svojom suhom riječju,
Koja se zrakom lomila,
Zatvarajući krug moje strepnje,
Ne odlučnosti i straha..