...dugo vremena nisam pisala o ovim svojim ludim osjećanjima....pisala bih vam da sam imala o čemu...svi moji osjećaji su bila tako čudni...ma možda ih nisam ni imala sve do neki dan..kad mi je pogled sasvim slučajno odlutao prema njemu...zastala sam...oko mene sve je bilo tako tiho...tako mi je činilo....kao da smo na svijetu ostali samo ja i on...gledala sam ga..i gledala...dok su njegove misli bile preusmjerene ludostima oko nas...nije me primijetio....danima sam razmišljala o njemu...napokon stupili smo u kontakt....svaki dan prićamo...on je tako divan...u njemu ima nešto što me privuklo odmah kad sam ga vidjela...ima nešto u njemu jakoo čudno...a kako je samo lijep...svaki dan poslije našeg razgovora osjećam se tako sretnom...svaki put kad ugledam njegovu sliku tako sam sretna..