četvrtak, 16. siječnja 2014.

No coment..

Da li sam, zaslijepljena bolom i ljutnjom jednom mislila da ću, dajući lažnu ljubav drugima, uspjeti njega zaboraviti? Kako nisam shvatila da on nije jedan od onih koje zaboravljaš preko noći?


Kakva me je naivnost vodila kad sam pristala pružiti šansu nekim drugim očima, pokušati staviti srce u neke druge ruke? ..



A boljet' će me ova zima, itekako hoće.

Koliko je hladnoće oko mene, toliko je i u meni.

Bol, čežnja i tjeskoba. Želja za nečim što se ne vraća.

Usamljenost, tuga i sivilo.



Plaši me to što gubim želju za stvarima koje se nekad voljela, za sitnicama koje su mi ispunjavale život.

Gubim želju za pisanjem. Gdje su moje najdraže knjige, moji omiljeni citati?

Šta je s onim pjesmama uz koje sam mogla zaboraviti sve probleme i samo se prepustiti?

U šta se to moj život pretvara? Kako da idem dalje ako nemam nikakav cilj?

Ustvari, imam, jedan jedini. On je jedini cilj, bio i ostao, ali više ne vidim put do njega.

Bože, sve su mi uzeli..

Nema komentara:

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>