PROŠLOST..

Dobro jutro , poželjeh jednoj slici sada

sa kojom na grudima zaspah u noći

koja mi  postade amajlija i jedina nada

da će bolji dani ,ponovo doći..

A na toj slici, tvoj osmjeh zrači

i ljepota koja tako boli,

sjećanje na prošlost koja mi toliko znači

i ovo moje srce , koje i dalje voli..

Pogled na satu u trenu stade

sklopljene kazaljke na njemu stoje

iz grudi jedan se uzdah, na mah iskrade

dok me misli u prošlost i sada vode..

U mislima mojim i podne stiže

dok Sunce na nebu visoko sja

stegoh tu sliku uz srce bliže

jer je ona moja čežnja i inspiracija..

Prolazi podne ,doći će večer

i sumorne misli iz prošlosti hode

tuga i bol se baš teško lječe

i sjećanja što me iz prošlosti i sada vode..

Počeh sa jutrom i slikom tvojom

završavam sa mislima ,tugom i boli

i vječitom, inspiracijom mojom

koju ovo srce ,ne prestaje da voli..

Pogled mi luta,

bez snage lezim

na dnu duse svoje..

Mogu te naći

samo srcem,

Nahrani ga..

Gladno je 

ljubavi tvoje..

Onako,

kako ti znas.

Uzmi me i

ogrni ogradom

ljubavi tvoje,

nahrani mi srce,

da bi živjelo..

DIO ŽIVOTA..

UZEO SI MOG ŽIVOTA DIO
MOJE SNOVE I NADU U BOLJE SUTRA
SVE ONO ŠTO SAM KRAJ TEBE HTJELA,
LJUBAV ,LJEPOTU I PRELJEPA JUTRA..

IMALI SMO ZAJEDNO SVE
SVOJE SNOVE I MAŠTANJA NAŠA
U TRENU JEDNOM NESTALO JE
KAO PRAZNA, A ISPIJENA ČAŠA..

HTJEO SI BOLJE ILI NEŠTO VIŠE
PROSTA TI JE BILA ,OVA LJUBAV MOJA
MOJE SRCE KOJE ZA TEBE DIŠE
I DUŠA KOJA BOLI UZ TUŽNA ,SJEĆANJA SVOJA..

UZEO SI MOG ŽIVOTA DIO
OSTAVIO RANJENO SRCE BEZ NADE
NA STIHOVE SAM SE U SAMOĆI SVELA
I PROŠLOST DAVNU ,KOJU ŽIVOT OD MENE UKRADE..

I ŠTA RADITI BEZ DIJELA ŽIVOTA
KOJI SAMO MENI NEŠTO ZNAĆI
IAKO ME JE ZBOG SUZE POMALO SRAMOTA
JEDINO MI ONA , SAD OD TEBE OSTA..

I DALJE..

Voljela bi da na tren zastaneš

Da se sekundu okreneš,

Pogled prema ogledalu i pogledaj se

Vrijedan si svega.....

Samo ako se gledaš očima,

Kojim te gledam ja,

Znam da je to ne realno al je bolna istina

Tvoj se odraz zrcali,

U svim mojim mislima.

Dozovi se pameti da ne izgubiš sve bitke

Jel onda više nema rata,

Sekunda nas djeli od vrata do vrata.

Okreni se je možda več sutra .........

Kasno je.

A ja , ja i dalje volim teeeee.....

TUGA..

Ja znam da volim samo kada mi je uzvraćeno, da prezirem kada me mrze, da uništim kada me povrede,rijetko oprostim ali nikada ne zaboravim. Da odem kad osjetim da sam suvišna, kad ostavim ne žalim. Kad napravim grešku priznam, izvinem se, sanjam i ostvarim. Ne dokazujem se drugima već sebi, ljubomorne ljude ne primjećujem jer ne zauzimaju ni jedan dio mog života, živim za sutra, ne za jučer i ne živim zbog drugih, živim zbog sebe..

Meni su rekli da nemam osjećaje - jer nisam htjela da ih pokažem.

 Rekli su mi da sam ljubomorna jer sam iskrena i ne znam da lažem.

 Pričali su da sam uobražena, jer sam bježala od pogleda zlih,

rekli da ne znam da volim jer nisam voljela njih.

 Svatko ima svoj život ispod ovog neba,

 niko od njih me nije upoznao...mislim da ni ne treba..

U SNU..

Osjećam tvoj pogled, nježan dodir u kosi..

 ne opirem se, puštam osjećaj da me nosi..

 osjećam tvoje usne, vrelinu njihovu svu..

 sve je tako stvarno u ovom prokletom snu..

TUŽNE PJESME..

Sve što trebate za sreću su nečije ruke 

čiji prsti savršeno odgovaraju vašima,

 jedna pjesma koju vaše usne pjevaju

 i kad oboje šutite,

 i samo jedan pogled kojim sve započinje..

Nisam ja njega ostavila,

 prijatelji, nije ni on mene..

Mi smo se samo rastali..

 Onako kako se rastaju dvoje 

koji su se voljeli u pogrešno vrijeme,

 a uz pogrešno vrijeme idemo i pogrešni mi..

 A nismo bili..

NEBITAN..

Osjećaj kad te razočara neko za koga si mislio da neće nikada.

 Osjećaj kada otkrivaš da postoji i drugo lice za koje nisi znao da ga ima. Osjećaj kada se zapitaš da li je uopće trebalo da dozvoliš 

da neko takav uđe u tvoj život.

 Osjećaj kada bitan, 

postaje NEBITAN..

DALEKO..

Fališ mi,jer nisi kao svi drugi,

skrenio si mi misli ka sebi,

stalno si me pratio,bio si mi sjenka,

postajem sebi čudna gdje si ti,a gdje sam ja..

Pokušavam da se branim od tog osjećaja,

čemu vodi,lijepom snu 

iz kojeg ću se jednog dana probuditi..

Možda požalim sto sam taj san sanjala,

jer može da boli,boli dugo..

Da li se prepustiti tom snu ni sama ne znam..

Lijepo je biti živ,dati masti na volju,

ljubiti te a ne dodirnuti te,

ne osjetiti,ne uživati u tvojoj blizini.......

Magično si me privukao da ti budem blizu,a tako daleko...

R.I.P...

Jos uvijek ne mogu vjerovati

da je to istina..

Zauvijek ces imati mjesto

u mojem ♥

VOLIM TE..

Plovi brodic mali..

Uzivancija :-)

Zemun..

PRTLJAGA SPAKOVANA..

BG..

DOLAZIM!!!!!

DVIJE LUTALICE..

https://www.youtube.com/watch?v=m55pLDV6cMg&feature=youtube_gdata_player

JA NECU PLAKATI..

https://www.youtube.com/watch?v=8yz9XozLmBM&feature=youtube_gdata_player

JAVI SE..

Idemo na bambus..

https://www.youtube.com/watch?v=nZ9R7OqnFPg&feature=youtube_gdata_player

PROPUTOVANJE..

HAJDE..DESI SE :)

♥♥♥ Želim da me se sjećaš.... i da prićaš o meni.... 

Ne želim da me ne pamtiš...

 i da olako zaboraviš da sam i ja nekada bila žena tvog života....

 Bila sam ja u tvom životu... ostavila trag i otišla...

 Otišla jer nisi dopustio da ostanem....♥♥♥

BILA JE..

..Jedne noći zamaglit će ti se pogled u nekoj zadimljenoj kavani.... Čvrsto ćeš stisnuti času... ispijati vino kao njene usne... Tražiti ćeš pogledom sve one što na nju liće....Prevrnuti ćeš svaki kutak svoga sećanja... Daviti ćeš se u sopstvenom negiranju i čutati... Njen lik ćeš naslutiti na dnu... nestvaran i tako dalek.... Osijetit ćeš njen dah na svom ramenu... prste u kosi... i lagati ćeš da je zbog vina..

Nekim ljudima nikada nećeš biti dovoljno dobra,ma koliko se trudila..

Trpiš razne gluposti ali neke osobe to ne cijene i onda kreću suze..

Ne boli to razočarenje već samo to što znas da će se te osobe jednom pokajati

 i da će te željeti nazad a ti ne znaš hoćes li imati dovoljno snage da im kažeš

 NE..

JEDINI MOJ..

VOLIM TE..

I dalje mi fališ svaki minut...svaki tren... Pokidati ću  i ovaj list kalendara....Staviti točku na uspomene.... Baciti sitnice...poklone.Zaključati slike.... Sagraditi zid oko ranjenoga srca...sastaviti njegove dijelove da kuca...samo život da daje.... I suze će presušiti....Ali i dalje ćeš mi faliti svaki minut...
svaki tren.... Leti slobodno...budi sretan....Leti slobodno...grijem ti misli...čuvam ti snove i Sunce ti saljem da nikada ne zađe nad tvojim obzorom....Moje je Sunce ostalo u tvojim očima...I...da ljubim...hrabro to pišem...jer znam nećeŠ pročitati....
I...jos nešto...odavde do neba i jos dalje do beskraja..

VOLIM TE.. 

GUBIM..

Kažeš mi da čekam... Zar nisam dovoljno čekala ??? Zar sve ove godine nisu bile dovoljne ??? Zar je potrebno još ??? Nemam više snage za čekanje...Nemam...Previše sam sebe Tebi dala... Ništa mi ostalo nije... Baš ništa... I nada je već umrla... Ja nisam navikla da gubim....Nisam.. Ali voditi izgubljene ratove samo je bespotrebno davanje sebe... Ti to i onako nisi primjetio..Ni jednu suzu... Nikada nisi vidjeo da si mi potreban... Ni rijeć utehe... Ni zagrljaj... Ni sekund podrške... I onda shvatim..Ja sam
ta koja griješi... Ja sam ta koja gubi.... Uvijek ja.... Ne mogu dalje...Ne sa Tobom.... Ne zaboravi da te volim.... Ovo je moje posljednje   ZBOGOM..

NEKA TRAJE..

Još uvjek vjerujem u ljubav... Nije mene ljubav izdala, izdavali su me oni koje sam voljela.... Zato vjerujem! To je moj izbor, neka bude i moja kazna.... Ne bunim se... Sve bih dala za ono osijećanje pripadanja nekome... Za zagrljaj, poljubac... Sve bih dala da u tišini noći čujem šapat najdražeg i ono već možda otrcano "Volim te..." Strpljivost je moja vrlina.... Čekala sam dugo, maštala o nekome tko će biti tu da ispuni sve moje želje, potrebe .... Neko koga ću sebićno čuvati samo za sebe.... Isplatilo se.... Bilo je vrjedno čekanja.... ne znam koliko će trajati, ne znam hoće li me on uvjek voljeti...Ne živim strepeči za budućnost... Živim uživajući u sadasnjosti... Pa nek' traje koliko je suđeno..

Zalutala sam u šumu tvog života i nikada nisam nasla put da odem iz nje....Uživam u beskrajnom zelenilu i lutam godinama njenim puteljcima i samo volim to lutanje,...volim a nemam....Zalutala sam u tvoje srce i nikada ga nisam napustila,mada me život odvukao svojim rukama...ja još kucam u njemu...ali samo kucam ne živim i ne ljubim....Zalutala sam u daljinu i nikada se nisam vratila da bi ti bila blizu...ali uvijek sam uz tebe ...uvijek sam s tobom iako ne tvoja....Zalutala sam u samoću i još sam tu...dođi i odvedi me u šumu...pusti me iz srca...polomi daljinu... i samo me još jednom pogledaj u lutanju moga života..

AKO..

Ako u noćima bez sna prošetam tvojim mislima,samo zatvori oči da me ne otkriju u njima...znaš da sam tvoja tajna koja se sluti...ako osjetiš da samoća želi da te sebično u svoj zagrljaj prisvoji... i poželiš da odeš daleko na kraj svijeta,da pobjegneš od svih...molim te ostani ....i sjeti se, da negdje postoji ona koja je zbog tebe činila ludosti...ona, koju je tvoje prisustvo i kad je tužna, uspijevalo da nasmije.... ona koja te je razumjela čak i kad si govorio tišinom...ako ponekad poželiš da se o

pogledaš u nečijim očima, sjeti se jednog pogleda koji te i dalje traži i doziva kroz sjećanja...ako prestaneš da vjeruješ u snove....sjeti se da si ti nečiji ne dosanjan san,san koji se svake noći željno isčekuješ..

Stigla sam na raskriže... i gdje god pomislim da krenem svaki put vodi ka Tebi... i ne mogu nazad... ne umijem nazad...
Krenula sam Tebi... i molim se da me čekaš na kraju puta... čuješ li me???...Ako te ne bude tamo... zalutati ću... pasti ću ... neću znati kako dalje...nestati ću... jer strah me je da me nećeš prepoznati kada se sretnemo....Da će ruka pružena tebi ostati da lebdi u zraku.. samo prazninom okružena.... Da će se moj osmijeh odbiti od tebe kao eho od kamena.... Da ću uzalud govoriti... jer ti me nećeš čuti.....
To je ono što me najviše boli... kao i strah od prolaznosti...

Doktorat..

Nemam niti vremena a ni zelje da mrzim one koji me mrze...
Ne raspravljam se i ne svađam sa onima koji me ne razumiju..
Pojedinim ljudima ja uzalud pričati..Crtati i bojiti..Očigledno...
Ne razmišljam,ne tugujem za onim kojima sam nebitna...Onim koji me ne poštuju davno sam pokazala vrata...
Pazim i mislim samo na one koji su dokazali da me iskreno vole...
... Razgovaram samo sa onima kojima sam bitna..Onim koji me razumiju..Iako se ponekada ne slažu sa mojim mišljenjem...Njihov savjet saslušam i često primjenim...
Na greškama se najbolje ući....Evo ja sam spremila doktorat...
Preostali dio života mudro ću iskoristiti...
Potrošiću ga sa onim koji vrijede..
Njima....Znaju oni zašto :)))

Pjesme bude emocije, one skrivene, od radoznalih očiju..

Ono, čega sam sada svjesna je da svako od nas ima nekoga koga nema..

Prvi put priznajem samoj sebi da imam nekoga koga nemam, da imam tebe koga nikada neću dotaći, u oči pogledati, na svom vratu dah tvoj osjetiti..

Da te imam, a da te zapravo nikada neću imati..

jer zauvijek ćeš biti i ostati tu gdje jesi,

 u najskrovitijem dijelu moga srca,

 u čitavoj mojoj Duši, u skoro svakoj mojoj misli,

 u mnogim željama, mnogim htjenjima i

 u vječnim snovima, ali nikada, nikada u stvarnosti...

JOS SAMO JEDNOM..DODJI.....
DA ZABORAVI SRCE NA BOL....

..

VOLIM TE..

..

Ja bi opet sa tobom..
Sa tobom mi je najbolje..

..

Trebas mi..

..

Boli..

 Nebo je počelo poprimati boju njegovih očiju, i svuda oko mene njegov lik pronalazim u drugim licima. Onim blagim pogledom me miluje, osjetim ga naprosto tu, na svojoj koži. Gubim se. Nestajem. Stapa se sa prelijepim danom... Njegov glas se gubi u šumu lišća dok hodamo zagrljeni. Više nije ni bitno šta govori, bitno je da je tu. Da sunce miluje moje lice, da su njegove ruke oko mog struka, da osjetim njegov dah na vratu... Bitno je kako nam se prsti ponekad isprepliću, kako miluje moju kosu, kako mi ljubi vrat. Bitan je onaj način na koji me gleda i smiješi se."Pričao sam joj svašta pokušavajući da je ne poljubim. A ona je sjedila i slušala kako joj pričam svašta znajući da pokušavam da je ne poljubim..." Gubim se. U njegovim plavim očima, gubim se.. Pokušavam pronaći prave rijeci dok idem prema njemu, pokušavam opisati sve ovo, ali sve sto mogu je zagrliti ga samo jace i slušati otkucaje njegovog srca kako prekidaju tišinu među nama. Ali kakva bi privilegija bila pretvoriti tvoje poljupce u naviku i svako veće se opijati tvojim pogledima. Treba mi stalno. Treba mi da je tu. Da ga gledam, da ga ljubim, da ga grlim. Treba mi da ne ide. Da idemo zajedno. Da gazimo otpalo lišće, okupani suncem, smijemo se i govorimo jedno drugom ljubavne riječi na stranim jezicima. Treba mi da udišem njegov miris, da dođem kući i mirisem na njega.. Da pjevušim zaljubljene pjesme u bunilu, u sreći, u ljubavi... Bas ovako mi treba. "Osjetim ponekad, tako niotkud, njegov miris i poželim da je tu…" Ovako, najljepše, u najljepšem gradu, sa njim. Sa najljepšim očima, sa rukom u ruci, sa ubrzanim otkucajima..

Tu sam da voliš me, kad nemaš koga..

Da me psuješ, mrziš i obožavaš..

Onda kad si sam..

Bez igdje ikoga..

Kad osjećaje ispustiš negdje pokraj puta..

Pokupiti ću ih ja..

Donijeti ih na tvoj prag ..

I osjećati s tobom iznova..

Da plačeš, kad nemaš s kim..

Tu sam i da nju zaboraviš..

SNOVI..

Sinoć....poslije dugo, dugo vremena. Sinoć kad ponoć ona me podsjeti na stara vremena. Bila je ista, moja soba obasjana istim sjajem mjeseca, a miris tek upaljene svijeće brzo se širio u maloj sobi... Sinoć... kao nekada davno, poželim ono u čemu sam najbolja. Prizvah sjećanja i prepustih se tim čudima koje uvijek iznova izvlačim iz srca. Odakle sada to sve, odakle takva noć, odakle sad opet taj mjesec koji me podsjećao na nekoga, kao prije...na nekoga, kome ime ne spominjem...jer, znam da bolje je tako. Sjela sam u vlak  sjećanja i od stanice do stanice moje prošlosti počeh putovati....Bila je to duga noć, prepuna svačega... Ljudi razni prođose pored mene, poznata lica ali duše njihove nikada ne stigoh upoznati. Kako je sve to čudno...Toliko vremena, toliko ljudi, a tako malo od svega ostade...Pa čak pomisliš da je to izgubljeno vrijeme pa požališ sto si ga potrošio na bezvrijedne...A dalje se samo od sebe nadoveže pitanje da li je to stvarno bez vrijedno, jer kad pogledaš naučio si nešto... Nakon svega da sam postala bolja kao čovjek, nisam....Kako kažu 'Dobar čovjek je uvijek bio naivan' , a ja poslije svega vise naivna nisam... I tako putujem od jednog perona do drugog, srećem svoje snove koje sam usput ispuštala...Bili su lijepi. Bilo mi ih zao pa usput i pokupih par njih, da ih nastavim sanjati... Sretoh mnoge ljude koje sam voljela, njih se nisam usudila ni pogledati...Bojah se da, ako ih pogledam, moj obraz e biti prljav kao i njihov, a ne dam se... I zaljubljena sam bila....U mnoge lazi, svjesno vjerovala (ili sam željela da vjerujem...), kad vidim tamo u daljini, nestala je i ljubav, kiša laži je padala....pa se i ljubav poslije dugo vremena isprala...a nije trebala, lijepa je bila....Prva,prava i iskrena ... Razgledam i upijam svaki trun prošlosti moje, ali spustim glavu na svakoj stvari koja u meni budi bol... Ne želim, i ne mogu ponovo osjećati isto...Voljeti, plakati i opet patiti...Ne mogu, i ne želim... A sada da ne griješim dušu, bilo je tu i najiskrenijih osmijeha...Pamtim sjaj mojih očiju, ali žalosno je to sto pamtim samo sjaj u MOJIM očima, teško je kad postaneš svjestan da nitko vise osim tebe nije ni osjetio tu ljubav, takvu ljubav za koju živiš i umireš... Bilo je ljudi kojima se zahvaljujem na mnogim suzama, ali i na osmijesima... ... ... ... Prošla je duga, najduža noć u mome životu...Završilo se moje putovanje....Izađoh na stanici stvarnosti...Okrenuh se i gledam sjedišta vlaka, na svakome sam ostavila po jedno sjećanje...Na početku sam ostavila loša sjećanja a na kraju lijepa..Čisto iz razloga sto sam svjesna da će se takva putovanja još koji put ponoviti i da, kada završim put..na kraju sve to zalijem jednim osmijehom, jer ipak, najljepše mi je, uvijek osmijeh pristajao..

NITKO NE POZNAJE ČOVJEKA..

BOLJE NEGO ŽENA

KOJA JE PRESTALA DA GA VOLI..

Javila bih ti se ja, ovako, ponekad, samo da se uvjerimo kako smo oboje dobro..

 Ali ne smijem... Više bih nam bola nanijela nego što bih nas umirila.

 Ovako šutimo oboje i nadamo se da je ono drugo dobro.

 Tamo negdje, Daleko..

POCESKAJ ME..:-)

SUROVO..ALI ISTINITO..

BILI SMO JEDNOM NAJBOLJI..
O NAMA SU PRICE PRICALI..

KADA IZGUBIS INSPIRACIJU..

I PLACE,PLACE ZEKO MALI..

DANAS SAM SHVATILA..TI SI SMECE OD COVIJEKA..

" Uzalud je..

Čak i da sam jedina žena na svijetu.

 Da me voliš onoliko koliko nitko nikoga nije..

 Da zaboraviš sve loše što smo prošli i da me vratiš s kraja svijeta,

 ni tada ne bi znao da me sačuvaš..

ŠTA OSTAJE OD LJUBAVI..

Telefonski broj u memoriji telefona, koji s vremenom izblijedi, sve dok ga jednog dana ne osjetim potrebu pobrisati... Lozinke od raznih računa kao kombinacija moga i njegovoga datuma rođenja. Ostanu i neke pjesme koje me sjete na njega, i neka mala praznina u srcu kad negdje u pozadini zasvira neka balada. Ostaju i neke ulice kojima smo skupa prolazili, koje još uvijek u svojim zavučenim krajevima skrivaju njegove mirise. Ostane i njegov miris u nosu, i danas toliko intenzivan da ga tražim u svakom muškarcu koja pored mene prođe s njegovim parfemom; osjetim ga na kilometre… I neke stare poruke u inboxu mail-a, koje mi je žao pobrisati jer su svjedoci jedne velike ljubavi...

Ona je jaka jer zna kako je to kada si slab. 

Ona gradi zidove oko sebe jer zna kako je to 

kad zaspiš u suzama..

 

NE PRIČAJTE LAŽI O NJEMU..

Ne, mi više nismo zajedno. Ne čujemo se i ne viđamo. Vrijeme prolazi i nadam se da će s vremenom i moja ljubav umrijeti. Ne, on nije bio onaj pravi. Nažalost. I nije bio ni blizu savršenstva. Imao je mane i znao je jako povrijediti me. Možda nije bio vrijedan mog žrtvovanja za naš odnos. Lagao me je. Razočarao. I još mnogo toga. Ali nikad neću reći da me nije i učinio sretnom,da sam poželjela drugog kad sam s njim. On me znao rasplakati i nasmijat. Poniziti i osvojit. Naljutit toliko da ga poželim otjerati do vraga, ali i zagrlit me tako da poželim da stane vrijeme. Da zauvijek ostane samo moj, On je znao sve. Jednostavno je znao sa mnom. I zato nemojte pričati loše o njemu i govoriti kako je bolje što je došao kraj. Nemojte ga spominjati jer još drhtim kad mu čujem ime. On nije bio pravi, ali ja sam željela da bude. Ne dirajte ranu koja boli i zapamtite: Ako nije bio vrijedan moje ljubavi-neka nije,ali nemate pravo da kažete da je bio đubre i da ću naći boljeg jer sam ga voljela i volim ga baš takvog kakav je! Uvijek će on biti tu. Pored svih koji dođu i prođu, on će i dalje biti tu. Iako to možda ne zaslužuje, iako možda nemaš baš nikakvog razloga da ga pamtiš, i da ga voliš tako dugo i toliko puno, on je i dalje tu. Kad te neka nova ljubav razočara, kad navečer legneš u krevet, i listaš njegove stare poruke, gledaš njegove slike, i vraćaš film na to vrijeme kad ste bili zajedno.. Nebitno, da li je to bila jedna noć, jedna tjedan, jedan mjesec ili jedna godina, toliko te stvari veže za njega. Toliko uspomena se vrati pri samom spomenu njegovog imena. Pročitaš poruku i nasmiješ se, a onda u sljedećoj sekundi zaplačeš, jer znaš da je to prošlo, i da se neće više nikad vratiti.. 

SAMO MOJ..

Želim tebe, tvoje oči, tvoju kosu, tvoje ruke, želim sve tvoje. Želim te voljeti.
– Naravno da mu nisam to rekla, nisam mogla. Ne stvara se hrabrost preko noći, previše je poraza iza mene da bih tek tako krenula za pobjedom koja mi nije obećavala sigurnost.
Te noći, ja sam vrijeme zaustavila dok sam bila u njegovom zagrljaju, gledajući zvijezde i slušajući njegove otkucaje srca, ili mi se učinilo da su to njegovi, a ustvari su bili moji..
 Ne znam, i ne želim znati. Pamtim samo zvijezde, nas dvoje i savršen spoj usana. Bila je noć i bio je moj,  samo moj..

ZA TEBE KOJI NE POSTOJIŠ..

Neću ti spomenuti ime.
neću da itko sazna da
te još uvijek trebam i volim,
a ti....ako sam ti ikada značila
upola manje od onog što si mi rekao,
u ovim ćeš riječima prepoznati.
I nemoj se ljutiti što još
uvijek pišem za tebe.
Toliko sam ti toga napisala,
a još ti nisam rekla sve
što sam htjela.
Ako sad ovo čitaš,
čitaj između redaka jer to
je za tebe.
Više ne znam kako da ti
kažem da je sat vječnosti zastao
kad smo se rastali,
a vrijeme kliznulo
satom prolaznosti.
Neprestano se pitam je li
uopće trebala da jedno
drugom pružamo
ljubav i nježnosti kao što
sada pružamo bol.
Noćas si u mojim mislima bio
tako stvaran i tako blizu da sam
poželjela ne probuditi se.....,
no jutro je ipak došlo i iznova
gledam novi dan bez tebe
i tvojih poljubaca.
Koliko puta na dan poželim
imati te kraj sebe,
koliko puta poželim čuti ti glas
pred vratima svoje duše!!!!!
Kamo i kako bez tebe kad si me
tako dugo držao u mreži
svojih maštanja????
Možda će te moje
riječi iznenaditi,
možda si mislio da te više
ne volim i da sam te preboljela.
Ne znam je li uopće moguće
ne voljeti te.
Bez tebe ne osjećam ništa,
ni ljubav ni mržnju.
Misli su mi potpuno izgubljene.
Molim te ne zamjeri što sam
ovo napisala,
jer riječi nisu važne,
važno je ono to je između redaka,
ono što se ne može iskazati.
Moram još napisati samo ono
što ti nikada nisam imala snage
i hrabrosti reći,
ono što osjećam i što sam
osjećala tijekom svih
ovih godina .koji su već davno
prestali biti iza nas.....
JUČER KAD SI BIO
STVARNOST VOLJELA SAM TE,
I DANAS KAD TE GUBIM VOLIM TE,
I SUTRA KADA BUDEŠ ..

PROŠLOST VOLJET ĆU TE....!!!!

UVIJEK POSTOJI BOLJE..A JA ZASLUZUJEM NAJBOLJE..

Zivot je lijep..
Samo ga treba znati i zivjeti..

NISU MOGLI JEDNO BEZ DRUGOGA..

Stalno je govorila; "NIKADA VISE"
A opet bi mu se vracala.. Stalno je plakala zbog njega,al' nakon samo jednoga osmijeh koji bi on izazvao..sve bi zaboravila..
Patio je i on..da se razumijemo..
Bili su toliko slicni,isti inat, ponos, isti osjecaji..
I stalno su se vracali jedno drugom,nisu mogli jedno bez drugoga a nisu mogli ni skupa..
Takva je ljubav,valjda..

ZIVIM ZIVOT..

Zivim,uzivam,putujem..
Ne providim dane po birtijama,
umjesto alkohola,bavim se sportom..
Zivim kvalitetan zivot,okruzena ljudima koji me vole i cjene..
Uzivam u malim stvarima i veselim se svakom novom danu..
Napokon oslobodjena proslosti..
Samo se ponekad pitam..
Dali mi je sve ono trebalo..ali zivot je svakodnevna skola..i zato uci na greskama..i uzivaj u zivotu..
Zavist,zlobu,mrznju,osvetu pa i zaljenje ostavi iza sebe..