Dolje ledena kiša sipi i ogoljele grane vlaži,
moj pogled nekud luta među oblacima
tebe traži..
Posljednji put te poljubih
i vidjeh osmijeh tvoj,
to bješe skroman oproštaj i zadnji zagrljaj moj..
Kako je hladna kiša
a tvoje ruke su tople..
Jesen mi donosi maglu i tugu
i prekri zauvijek te oči mile..

Jednoga dana me vise neće biti..

vrijeme je presporo za mene..

kazaljke na satu se polako pomjeraju

i kao da mi svake sekunde daju

do znanja da nije moj..

i da više neće nikad biti..

Ali tješim se,

jer će nekad

moje kazaljke stati..

i mene će odnijeti vječnost..

Umirem

Umirem dušo, tiho umirem

za tvojim medenim usnama.

Za našim slatkim noćima

tuga u mojim je, dušo očima..

U moju času dušo sipaj mi otrova

ne želim dugo, umirati zbog bola.

Otrov mi sipaj, da brže umirem ja

s imenom tvojim na usnama..

Otrovno vino il ljubav tvoja otrovna

i jedno i drugo, meni nose kraj.

Otrovan bjeh i zagrljaj tvoj

umirem dušo u mukama, al samo

žalim što ne umirem na tvojim rukama..

"Ljubav je vječna a mi smo samo prolaznici"

"lako ću se povuci otići iz života tvoga a ona neka bude sretna kraj dečka mog"

Ljubav je vječna a mi smo samo prolaznici

Tako je bilo savršeno
Sve super i nezaboravno
Bili smo sretni i voljeli smo se
Ali sad sve prekinuto je.

Rekao si da ti treba vremena
A ja sam bila uporna
Nisam te htjela pustiti
I sad si mi to odlučio vratiti.

Uzeo si moje srce
Prije si ga gledao ko sunce
A sad ti je ono tuga
Bez mene,tvog životnog druga.

Nezmnam više kako da ti se obratim
Svega me strah,previše se bojim
Strah me da tebe prebolim
Dođi i spasi me,znaj da jedino tebe volim..

Zar sve po starom?

Stvarno pokušavam bit iskrena.
Bojim se, da se opet ne naviknem na tebe..strah me je da se sve ne vrati na staro.
Ne želim ono, nikad vise se ne želim vratit na ono staro.
I zato me je strah..

"Ti i ja imali smo sve u rukama..

navika od nas je strance stvorila..
Samo kad se sjetim koliko smo puta pali i ustali..
I ruke uvijek pružali..
Ti i ja sad smo na kraju puta..

istina boli vise nego rana ljuta.."

Imam samo tebe..

Srušenih ideala koračam kroz noć
nosim ti posljednji komad radosti
kucnut ću na vrata i kleknuti
...ljubavi molim te oprosti mi

Sve su mi ukrali i dušu ubili
nemem ti šta pružiti osim sebe
otvori mi vrata u ovoj hladnoj noći
ja nemam nikog,imam samo tebe.

Na drhtavim rukama srce ti nosim
šiba me vjetar dok zovem ti ime
kroz napukle usne za ljubav te prosim
dok drhtim od jada,dok plačem od zime..

Volim te još..

Provela sam godine sa drugim
zavoljela ga iskreno i čisto
pružio je mnogo mi topline
ali nije kao s tobom isto...

Voljela sam jednom u životu
onim žarom kada sve zapeče
nisam znala da ću te izgubit
to subotnje prohujalo veće...

I sad često tvoje ime dođe
kao kaplja na usnama vrelim
ali sudbina odredila me njemu
i sa njim ja život svoj dijelim...

Prešuti ime moje, izdajice,
kao što prešutio si i moje srce
koje si nosio na vrelom dlanu...
kao što si prešutio svoje suze
ostavljene na mom  jastuku...

Veži mi oči pred ponorom,
slomi mi krila pred posljednji let...

Prešuti ime moje, izdajice,
kad glasove začuješ u sebi,
samom se zakuni
kao što meni si se kleo,
usne neka zauvijek zanijeme od laži...

Veži mi ruke pred ponorom,
slomi mi krila pred posljednji let...

Prešuti ime moje pred smirajem dana
kad crveno nebo ovije grad,
prešuti -
kad snjegovi zamirišu prvim sjajem,
kad vjetar pjesmu povede,
a kiše moje stope izbrišu...

Prešuti -
u molitvi novom danu
ime moje prešuti...
Vrijeme neka stane,
nebo neka se sruši,
ali samo me

    prešuti...

S jastuka na jastuk snove selim
rijetko te imam koliko te želim
nikada nitko za tebe ne smije da zna...

Idem za tobom i stope ti brišem
da sakrijem da volim te sve više
o tebi nikada nikome ne govorim ja...

Veži mi ruke da te ne grlim...
Veži mi oči da te ne vidim...

Od prvog dana zabranjeno mi je da te volim
zabranjeno mi je da te sanjam,
voljet ću te u pjesmama mojim...
Odluči sam, ostavi me kao da ne postojim
bit će bolje i tebi i meni,
voljet ću te u pjesmama mojim...

Njegovati ću sjećanja da ne izblijede,

Hraniti ću nadu da ju tuga ne ubere,

Čuvati ću ljubav,tvojim imenom će se zvati,

U duši nju ćeš uvijek moći pronaći…

Tražit ću pristanište kada nas život umori,

Uvalu sigurnu,gdje nema boli,

Da se oboje odmorimo od životnih lutanja i težnji,

Od beskonačnog traganja i maglovitih ponora što se skrivaju u sjeni…

Voljet ću te i kada sumnje me nadjačaju,

Branit ću te kada te nevolje napadnu,

Pružit ću ruke da te dohvatim prije pada,

Utješit te kada tuga nad nama zavlada…

Bit ću uz tebe kada te svi napuste,

Pružit ću ti rame da na njemu zaplačeš,

Čuvati ću sve tvoje slabosti i tajne,

Štovat ću sve tvoje vrline i mane….

Neću te tražiti za uzvrat mnogo,

Samo me voli i čuvaj pred ljudima i Bogom,

Moja ljubav je miraz koji za tebe plaćam,

                                               A tvoje srce je danak koji mi za sreću uzvraćaš….

Mirisala je soba na ruže,

A tvoje ruke nježno su me grlile,

Plesali su obrisi od svijeća,

Dok usne su me tiho ljubile…

Plovila sam u oceanu poljubaca…

Što su me na valovima strast nosile,

Poput plime i oseke,

Svaku misao i razum su pomutile…

Plamen se lagano širio venama,

A krv poput lave vrelo je kolala,

Nastalo je nevrijeme

Nošeno bujicom osjećaja…

Ruke su se plele u mrežu dodira,

Klizeći tijelom poput satena,

Čuo se samo zvuk uzdaha,

Nošen lahorom emocija…

Pripijenim tijelima nošeni osjećajima,

Zaplovili smo morem drhtaja,

Obuzeti strašću,požudom i nemirima,

Prepušteni užitku novih spoznaja…

Poljubci su se nizali dugo i beskrajno…

Ostavljajući tragove na usnama nečujno…

Vapeći za svakim trenutkom više,

Osluškavajući kako srce ujednačeno diše…

Susreli su se pogledi u očima,

Obasjane sjajem svibanjskim noćima,

Prepušteni ljubavlju i predajama…

                                                     Prepušteni jedno drugome bez kraj…

Pogledaj oko sebe..

Pogledaj malo na svijet oko sebe
vidjet ćeš mnogo tužnih lica
pronađi mene i ja sam tu
i svi smo slomljenog srca..

Ti živiš život samo za sebe
nije te briga za tuđu bol
takav život nije za tebe
ti ne čuješ njihov zov..

Jednog ćeš dana i ti tako
ne možeš uvijek biti bez bola
vidjet ćeš da nije nimalo lako
kad kroz vene tuga kola..

Danas mi je priznala da si me varao s njom..

Ona je imala hrabrosti kad nisi TI..

Rastanak..

Na rastanku s' tobom
bilo mi je teško
oči su me pekle
ti prokleta greško....

Nisam suze lila
kao druge žene
jer sam sretna bila
imam uspomene...

Neka te sreća prati
proklinjati te neću
neka te druga shvati
ja ti želim sreću...

Dio mene..

Ulaziš u moje vene
i ja drhtim od tvoga oka
postaješ već dio mene
i dio mog života...

U svakoj misli si ti
iako ne želim to
u snu te zovem
digni me visoko...

Ti imaš osmjeh đavola
i lagano ulaziš u vene
priznajem da polako
postaješ dio mene...

Neka pričaju tiho kad ime ti kažu
Da ne propadne ovo tijelo života gladno,
Zvijezda kad padne u oči tvoje,
Nestane ljubav u grudama zlata.

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
neka spava mi ovo srce bolno
Previše rana na njemu stoji
Ljeta mi idu i ure mi tuku,
A more još uvijek udara o stijene;
Školjke mu se na obalama sjaje...

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
Samo šapatom usne neka im govore;
Što ne čuju uši bolje će biti,
Što ne znaju misli, to samoj mi je lakše...

Živim a ne živim..

Živim životom cigarete i dima
gorčinom kave i crnoga vina
živim u mržnji i to mi je lice
živim životom propalice.

Živim životom razbijene čaše
ne volim čak ni birtijaše
živim k'o prosjak i to mi je mana
živim životom narkomana.

Živim životom prolaznih dana
danas do sutra sva mi je hrana
i tako dala zivotu sam rok
a on je kao zarazni porok.

Živote prokleti, živote zarazni
srce mi razori dušu isprazni.