"Zbog tebe ću umrijeti i ti ćeš to znati kada shvatiš da sam te iskreno i svim srcem voljela tada ćeš zaplakati, kada te ostave svi na grob ćeš mi doći poželjećes da ustanem ali neću moći!!!"

"Pomozi mi bar da te prebolim, da u srcu svome ranu zalijecim. Pomozi mi bar da na tebe ne mislim, da te nikad vise ne pozelim. Pomozi mi bar da umrem u snu jer ja zivjet necu, ako nisi tu."

"Ne dozvoli da neki pogrešni ljudi uđu u tvoj život, pomute bistrinu tvojih očiju,
natjeraju da voliš ono sto oni vole i da zaboraviš ono sto oni nemaju... MENE!"

.

"List papira mokar od kiše,
sudbina zna tužno da piše,
okrenem ti broj čujem ti glas,
ti i ja ali` nema nas..
A ako te jednom upita neko voliš li ikog,
sjeti se mene i reci nikoga.."

"Rekao si da me voliš, ali se ljubav ne da kriti.
Mislila sam nema sile koja će nas rastaviti.
A sad zbogom, nek ti moja ljubav sudi,
ti sa drugom sreću dijeli i vjeran joj budi.
Za mene se ne brini, novi mi se život sprema,
ja ću mlada u grob poći, jer u grobu tuge nema.
Na grob dođi i posjeti me i na zemlju spusti lice,
tad iz groba čuti ćeš rijeci:
'JOŠ TE VOLIM, nevjernice'!!!"

.

"Gledala sam u tvoje oči i tražila u njima sreću..
I rekla sebi da nikada vise tako jako NIKOGA voljeti NEĆU..
Kada sam te jučer srela sa drugom bio si TI..
Šapnula bi ti da sam smjela ´Zar tako LJUBAVI..??
Samo sam tiho prošla i gledala u negdje pravo..
A ti gledaš u mene i tiho reče ´ZDRAVO´
Šuteći bez i jedne rijeci prošla sam kraj vas..
I tiho u dusi sjećala se Nas.."

"Ako me ikad pustiš da odem,
poželi mi sreću,
zaboravit ja te neću.
Mrzi me,
ja ću te voljeti,
vrijeđaj me,
ja ću te preboljeti.
Ti leti visoko,
ja nemam krila,
ti budi voljen kad ja nisam bila.
Ali jednom kad bude kasno,
kad shvatiš rijeci moje,
tada shvatit ćeš da si izgubio ono sto trebalo je biti TVOJE..."

"Tražim da me poštuješ,
kao čovjeka i kao ženu,
da moje misli shvatiš kao ozbiljne
a rijeci ne izvrćeš i ne koristiš sitnice

nekad da znaš da mi oprostiš,
i sa svim mojim manama da znaš da živiš."

"Čekati ću te uvijek pa čak i onda
kad se ugasi posljednja nada…
jer ti si svjetlost mog života,
izvor radosti i sreće…
i nitko nikad iz mog srca izbrisati tebe neće."

"Čekam te još uvijek i čekati ću te…
strpljivo i sa prepuno čežnje…
Jer jedino u tvom zagrljaju…
dozrijevahu sve moje radosti…
jedino tu…
ja sam zaista sretna."

"Dodirni me nježno,
strastveno.
Dodirni me zaneseno.
Dodirni me i pođi samnom u raj,
tamo ćemo imati isti osjećaj.
Osjećaj sto krv vrije,
sto ljubav grije i ne ostaje bez čarolije."

Ti..

Ne ljubi me noćas, ne otvaraj rane,
ne sjećaju me vise na prošle dane,
ono što je izgubljeno ne pokušavaj da vratiš,
ne gledaj me tako kada ne možeš da shvatiš..

Ne diraj mi snove, oni su samo moji,
odavno su daleko od mene koraci tvoji..
ne kuni me jer nisam kriva ja
što sam tako mlada stigla do dna..

Ne vraćaj mi slike naših noći
kad znaš da opet moraš od mene poći,
ne traži da ti svoju dušu noćas otvorim,
ne krivi me ja samo želim da zaboravim..

Biti će ti žao, ali mene biti neće,
da ti osmjeh vratim, suze obrišem,
da ti dam na dlanu ono malo sreće,
da ti kažem da još uvijek za tebe dišem..

Biti će ti žao, ali bit ću već daleko,
neću te čuti kad me budeš zvao,
kraj mene će stajati netko drugi,
A tebi, tebi će bit žao..

Sjeti me se..

Sada odlazim, oprosti mi za sve,
ne krivi me ni kad ti bude najteže..
Ja čuvam tebe u svojim mislima,
i gdje god da odem,
uvijek ćeš biti tamo gdje sam ja..
Dobro znaš da sad bih dala sve,
da noćas vrijeme stane, zauvijek..
Ako već mora doći sutra,
ako već mora biti kraj,
bar po dobru ti mene pamti,
bar po dobru ti me znaj..
Ako večeras moram protiv sebe,
sve bi mi značilo da znam,
bar po dobru da me pamtiš
u svojim mislima..
I noćas zadnji put me zagrli za kraj,
kad budeš sam u dugim noćima
i shvatiš da si me volio kao nikad nikoga,
dozovi me, probudi me iz sna,
neka vjetar tvoje riječi nosi
tamo gdje sam ja..

Smrt..

Kada umrem, ne želi
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
Ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti..
Bili smo posebni, stapali smo se kao
kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
putovima volje božje..
otkrivali si mnoge skrivene tajne,
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikad nisam otišla..
moj duh je i dalje s tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati..

Tebe ću uvijek voljeti..

Ti možeš drugu voljeti
i možeš me preboljeti
Ja tebe ne mogu nikad..

Ti možeš ljude pitati
dali su me s drugim viđali
vjeruju mi nisu ni mogli..

Daljine te mogu sakriti,
ali ne mogu izbrisati
svu ovu ljubav za tebe..

Ja ću tebe uvijek voljeti,
do sudnjeg dana na tebe čekati..
A kad vrata raja otvoriš,
moju ćeš dušu prvu prepoznati.
Tamo u vrtu na bijelom cvijetu
s čežnjom istom kao u prošlom svijetu..

Tebi ljube..

Pogledaj me u oči.. Vidiš li sjaj? Ne plaši se, ne može te boljeti moja sreća. Priđi bliže..
Osjećaš li otkucaje mojeg srca? Kuca samo za tebe, za nas..
Dodirni mi usne usnama..Osjećaš li žar?
Gore od želje za tobom. Ispucale i krvave od samoće, čekanja, nadanja..
Ne plaši se..Ni samoća nije toliko strašna ako nekog čekaš, ako znaš da će ti doći..
Srest ćemo se opet na našem polju, pokriveni mjesečevim veom i smijat ćemo se suzama u očima..
I tada ćeš me grliti..osjetiti strah i želju, tugu i sreću, led i vatru. Opet ćeš osjetit da sam tvoja, da tuđa nikad nisam bila..
I trčati ćemo kroz zelena pola našeg kraja, valjati se po vlažnoj travi, daviti u moru strasti..
Opet ćemo promatrati zvijezde i našu planinu i osjećati u grudima isti onaj nemir..
Grlit ćeš me čvrsto, ljubit kao da je prvi put. I pričati ćemo o nama kao o nekim strancima kojim ni ime ne znamo.
Pijesak zaborava će prekriti svu tugu i neprospavane noći, ludilo i suze. Sa istim žarom govorit ćemo o našem proljeću, mladenačkim snovima.
Prešutit ćemo one teške riječi i sa osmijehom reći: "Gotovo je! Nećemo se okretati za bolnom prošlošću, postojat će samo taj trenutak, NAŠ!
I nećemo tražit krivce, bit će sve jedno. Znam, izdržat ćemo. Naša je ljubav jača od svega. Nečemo je pustit da odleti beskrajno plavetnilo. To je samo naša ptica samo n naša! Našla je svoje gnijezdo, i znam osjećam bit će tu kad se oluja stiša..
Možda neću bit ista. Sa kojom borom više, rukama ispucanim od samoće, nogama premorenim od lutanja. Ali u duši stat ću ono isto isto dijete koje si volio, onaj isti sanjar i romantičar, tvoja maza, tuga..
Neću dozvolit da me slome, ubiju. Borit ću se za nas, za sve ono što je sveto u nama. I znam, ni jedan udarac više ne može boljeti, može me samo ojačati. Padala sam i prije, otresala prašinu sa sebe i opet ustajala, trčala dalje..
Uvijek sam imala svoj cilj, svoje snove.. Vratit ću se..i nastavit tamo gdje smo se spotakli.
I sve će biti isto, kao da se ništa nije desilo..
Čekati ćeš me? Sa tim istim osmjehom u očima? Sa svim istim riječima na usnama? Čekaj me..
Opet će proljeće bit samo naše..
To nam nitko ne može oduzeti..

Nedostaje mi..

Nedostaju mi tvoje ruke. Da mi miluju lice, da griju moje hladne ruke,

da mi jačim stiskom obećavaju sigurnost ma kako god stvarnost oko nas izgledala,

da utonem u san i da se probudim njima obgrljena..

Nedostaju mi tvoje oči. Da mi onim posebnim sjajem pričaju koliko me voliš,

da mi upute onaj pogled pun oprosta kad nešto pogriješim, da se gubim u njihovu plavetnilu dok nešto pričaš,

da me gutaju pogledom i onda kad se ne osjećam lijepom..

Nedostaju mi tvoje usne.

Da me ljube kad sam tužna, umorna, bolesna ili vesela,

da zaspem i budim se obasuta njihovim mekim poljupcima,

da brišu i zaustave suze koje se rađaju u mojim očima.

Samo one to mogu..

Nedostaješ mi ti..

Nemoj..

Nemoj krivo da me shvatiš,
kada čuješ ove riječi moje
kad ti kazem da ćeš morat
da zaboraviš srce moje..
Nemoj nikad pomislit
da volim drugog
nemoj misliti da mi je lako,
jer ja ostajem s tugom,
srce je moje slomljeno
puno tuge i boli..
Jer teško je kad netko pati
i iskreno zna da voli..
Ne krivim ni tebe ni sebe
za našu ukletu sreću
jer poslje tebe vjeruj
nikad voljeti neću..

Da je bol druga riječ za ljubav
ne bi vezao mi život suze za oči,
ne bi podigao zidove, stavio okove..
Ne bi vodio me cestom kroz vatru i staklo,
obrisao stihove..
Napamet više neznam riječi,
bacili smo sidro, sad tonemo na dno..
i vidim da sreca ima lice pakla,
tek sad vidim istinu u magli..
Udahni me i pusti u sebe
da ti se uvucem pod kožu i ostanem,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas..
I kako životu pogledat kroz prste,
imam li razloga da mu oprostim?
Što mi ostaje na kraju kad me udari u lice,
kad me ispije u trenu,
kad me bez pitanja pretvori u mrak..
A da je barem bol druga riječ za ljubav,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas..

"Kad na crkvi zvona čuješ,
prosinački dan će biti,
digni pogled prema nebu
nemoj svoju žalost kriti..
Nećeš znati što to znači
ta zvonjava starih zvona..
Samo će ti prijatelji reći:
"I mrtva će te voljeti"