Da je bol druga riječ za ljubav
ne bi vezao mi život suze za oči,
ne bi podigao zidove, stavio okove..
Ne bi vodio me cestom kroz vatru i staklo,
obrisao stihove..
Napamet više neznam riječi,
bacili smo sidro, sad tonemo na dno..
i vidim da sreca ima lice pakla,
tek sad vidim istinu u magli..
Udahni me i pusti u sebe
da ti se uvucem pod kožu i ostanem,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas..
I kako životu pogledat kroz prste,
imam li razloga da mu oprostim?
Što mi ostaje na kraju kad me udari u lice,
kad me ispije u trenu,
kad me bez pitanja pretvori u mrak..
A da je barem bol druga riječ za ljubav,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas..