"Tebi posvećujemo ovo pismo, pisano sa vise nježnosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa vise ljubavi nego sto je školjki u moru. Tebi poklanjam tugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovo zemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znaci. U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe.'"