"Najljepše rijeci tebi sam dala
koje nikome vise dala ne bih
za osmijeh jedan ne bi mi zao
dušu na papiru ostavit tebi.
Svaku suzu i tugu vreću
na leđima svojim nosih ja
okrenuti se nazad nikada neću
tvoja je riječ posljednja.
Prekratko bijah ja tako sretna
kao list na ljetnom povjetarcu
ali kad se u buru pretvori vjetar
odnio te u drugom pravcu
i nisam tada znala putove tuge
bez tebe živjet,nisam htjela
dani sivi,noći tako duge
kao ptica bez krila sam bila
počeh tada da pišem pjesme
stihova tužnih nikad mi dosta
i soneti kao voda sa izvora
na zidiću kraj starog mosta
muziku sjetnu kao zrak sam disala
i dušu ranjenu liječila sam.
Danima plakala i stihove pisala
o tebi maštala svaki dan
jer ljubav je boljka zaista luda
sto sunce u žaru nade prži.
Nemam vise gdje,niti znam kuda
Ovdje me sad nista ne drži.."