"Duša mi tiho jeca, a život dalje ide.
Došao je kraj, to svi osim mene vide.
Besciljno lutam ulicama pustim,
više ne mogu ni da ti ime izustim.
Tvoje ime spominjem u zvjezdanoj noći,
dok tako lutam, nadam se kako ćeš doći.
Ne smijem te voljeti, jer više nisi moj,
donjeo si mi samo suze, patnju i bol.
Za sreću ne znam, neću ni znati,
ali tebe ću još godinama svojim zvati.
Izbora više nemam, odlazim u svijet svoj,
svjesna sam: više nisam tvoja, ti nisi moj...
Odlazim u svijet mašte, u njemu ću utjehu naći.
Samo će prošlost znati što mi tvoje ime znači.
Još uvijek plačem, jer tada duši bude lakše.
Nikako ne mogu zaboraviti zajedničke dane naše.
Kada se sjetim da neću biti s tobom kod oltara,
jer tada ću biti samo ljubav stara,
srce mi kuca iz sata u sat sve tiše,
umjesto mene zna da ne voliš me više.
Luda sam je od tebe nema poruka niti poziva,
a u tami sobe duša tvoju još uvijek doziva.
Sve ću u životu srediti, samo prošlost neću srediti.
Tebe mi nikada nitko neće moći zamijeniti...."
Došao je kraj, to svi osim mene vide.
Besciljno lutam ulicama pustim,
više ne mogu ni da ti ime izustim.
Tvoje ime spominjem u zvjezdanoj noći,
dok tako lutam, nadam se kako ćeš doći.
Ne smijem te voljeti, jer više nisi moj,
donjeo si mi samo suze, patnju i bol.
Za sreću ne znam, neću ni znati,
ali tebe ću još godinama svojim zvati.
Izbora više nemam, odlazim u svijet svoj,
svjesna sam: više nisam tvoja, ti nisi moj...
Odlazim u svijet mašte, u njemu ću utjehu naći.
Samo će prošlost znati što mi tvoje ime znači.
Još uvijek plačem, jer tada duši bude lakše.
Nikako ne mogu zaboraviti zajedničke dane naše.
Kada se sjetim da neću biti s tobom kod oltara,
jer tada ću biti samo ljubav stara,
srce mi kuca iz sata u sat sve tiše,
umjesto mene zna da ne voliš me više.
Luda sam je od tebe nema poruka niti poziva,
a u tami sobe duša tvoju još uvijek doziva.
Sve ću u životu srediti, samo prošlost neću srediti.
Tebe mi nikada nitko neće moći zamijeniti...."
Nema komentara:
Objavi komentar